Tema hrvatskog referenduma o pristupanju EU prisutna je u pristojnom broju francuskih medija, no tretirana je uglavnom razini agencijskih izvješća i anketnih rezultata.

U tim se, relativno kratkim i lapidarnim napisima, uglavnom varira nekoliko dobro poznatih činjenica. Tako se, među ostalim ističe, kako se radi o drugoj republici iz bivše Jugoslavije koja pristupa u europsku zajednicu te kako bi, prema anketama, pozitivni ishod referenduma trebao dokrajčiti dugi i bolni proces pristupanja. Podcrtava se bitna promjena političke klime nakon smrti predsjednika Tuđmana, loša recepcija uvjeta o obaveznoj suradnji s Međunarodnim sudom u Haagu, relativno svježa borba protiv korupcije.

Prigodno se citiraju ohrabrujuće izjave političkih čelnika, predsjednika, ministrice vanjskih poslova, pa čak i donekle iznenađujuća potpora crkvenih vlasti, dok se protivnike ulaska u EU uglavnom smješta među ultranacionaliste, u strahu za suverenitet zemlje. Iako se zapravo ne izražava sumnja o Hrvatskoj kao 28. članici EU-a, pristupanje je mahom ocijenjeno kao 'lišeno iluzija i entuzijazma'.

Nešto analitičniji pogled pružio je ipak Jacques Rupnik, stručnjak za područje Balkana, u dnevnom listu La Croix. Tvrdi da što je određena zemlja bliža pristupanju EU, broj protivnika proporcionalno raste, a proeuropske tendencije slabe. Iako priznaje jake euroskeptične struje, smatra da većina stanovništva u Hrvatskoj ne smatra pristupanje ni dobrom ni lošom odlukom. Pripisuje to djelomično i snažnom valu antikapitalističkih prosvjeda, koji nije zaobišao ni Hrvatsku. Naime, Europska unija koja je postala taocem posrnulih financijskih tržišta ne može računati na snažnu privlačnost svoje političke ideje.

No ratnički nacionalizam devedesetih se polako gasi i pretvara u umorni nacionalizam, smatra Rupnik. Ulog širenja Unije jest da se nacionalizam s područja Balkana učini eurokompatibilnim, no ideja o novom dijeljenju suvereniteta unutar europske zajednice ne dolazi sama od sebe u svim zemljama koje su nedavno zadobile neovisnost uz cijenu rata. Jednako tako, slučaj Grčke je bitno utjecao na ostale kandidature balkanskih zemalja. Od nekadašnje predvodnice regije, Grčka je postala antimodel te će se zemlje u njenom susjedstvu potruditi da dokažu da nisu poput Grčke.

Napisi o Hrvatskoj nužno redom uključuju i regionalni kontekst. Ističe se zasad neizvjesna budućnost regije u kojoj je 'demokracija krhka', unatoč proklamiranoj ambiciji o širenju Unije na sve zemlje s područja bivše Jugoslavije.

Izvode se i paralele s kandidaturom Turske, koja je svoje pregovore započela u isto vrijeme kao i Hrvatska. Prema Libérationu, dok je završetak pristupnog procesa skoro pa formalnost za hrvatske čelnike, u slučaju Turske on se pretvorio u pravu kalvariju s nizom izričitih protivnika njenom pristupanju, koje prevodi upravo Francuska.