Zadarski sociolog u otvorenom pismu Vladi RH ističe: Bez strategije, vizije i prioriteta u oblastima znanosti, obrazovanja i odgoja dovodi se u pitanje budućnost Hrvatske!

"Prošlotjedni sukob u Vladi navodno je eskalirao zbog Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Vladajući su bez pravog obrazloženja povukli Zakone te se odlučiše za još „malo konzultacija".

Sukob je izbio na sjednici Kluba zastupnika SDP-a kada je pomoćnik Ministra,  Saša Zelenika predstavio nacrte Zakona iz njegova resora. S njihovim prijedlozima nisu bili suglasni ministar regionalnog razvoja Branko Grčić, ex dekan splitskog Ekonomskog fakulteta i Gvozden Flego, raniji ministar znanosti. Povod za sukobe je bio način financiranja znanstvenog i istraživačkog rada, kao i pitanje kvota na ekonomskim i humanističkim fakultetima, koje su se trebale radikalno smanjiti. Upravo ovo potonje je bio povod Grčićevog sukoba, jer se to ticalo njegova matičnog Fakulteta.

 

Drugi povod sukoba je bilo zadiranje (u prijedlogu Zakona) u prava sveučilišnih profesora - koji su trebali (prema prijedlogu Zakona) u mirovinu s navršenih 65 godina starosti. Po tom pitanju tvrdim: Ništa od umirovljenja profesora s 65 godina neće biti jer su EU birokrati dali naredbu: „Povisite dobnu granicu za umirovljenje svih zaposlenika na 67 godina, povećajte nultu stopu PDV-a na određene proizvode na 10 posto i racionalizirajte prekomjernu zaposlenost i plaće u javnom sektoru". Sve je to hrvatskim vlastima došlo kao imperativ od MMF-a! Ministru Jovanoviću to nije bitno. Važna je njegova „pozicija" i opet se (samo) medijima obrača: „Sve lobije kojima to ne odgovara i koji priželjkuju moj odlazak moram razočarati. Nikakvih sukoba u SDP-u nema, zaboravivši rečenicu koju je dao drugim medijima: „Moj pomoćnik, dr. Zelenika vrhunski je znanstvenik i neću dopustiti da sitni stranački interesi u prozivkama osobno obojenih interesa taštih pojedinaca u bilo kojoj stranci, pa i SDP-u, budu uzrok njegova odlaska iz Ministarstva...Grčić i Flego me napadaju, ali ja sam u pravu!". Ministar je iste (stranačke kolege) prozvao „uskogrudnima i taštima". Zelenika je bio konkretniji u izjavi za medije: „Sivim eminencijama ne odgovara unapređenje sustava. Dok nam golem broj briljantnih mladih odlazi iz zemlje, njima je samo stalo do prizemnih osobnih interesa. Premijer i Vlada moraju odlučiti i javno reći da je takvim ljudima došao kraj". Zelenika je prije svog (novog) mandata u resornom Ministarstvu zaboravio na svoju raniju izjavu, upućenu mladim znanstvenicima „da dobro razmisle prije nego što se vrate u Domovinu".

Kao reakcija na gore spomenute sukobe, dvadesetak znanstvenika su uputili otvoreno pismo Ministru o prijedlogu novog Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, te između ostalog, istaknuli: „Smatramo da su osobni, grupni i institucijski interesi još jednom bili nadređeni dugoročnim interesima spomenutoga sustava i hrvatskoga društva". Ovdje je znakovito da je Vladinu odluku povlačenja prijedloga Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju Jovanovićevog ministarstva podržao i bivši HDZ-ov ministar Radovan Fuchs. Isti taj Fuch je svojevremeno, kao ministar, bio poprilično frustriran činjenicom prolongiranja, za njega tada prioritetnih Zakona.   

Premda ministar Jovanović tvrdi da sukoba u SDP-u nema, čini se da je od samog imenovanja u latentnom sukobu  (i) s premijerom Milanovićem, a prijepori oko Zakona su tek posljednji u nizu. Jednom  dijelu sdepeovaca je dosta Jovanovićevih najava odlaska, kako će otići ako prosvjetarima budu skinute plaće, sve do posljednje kako će otići ukoliko njegov zamjenik bude prisiljen podnijeti ostavku.

Najnovija vijest je, koju prenosi t -portal  od 9. listopada je odluka vrha SDP-a da se i Ministrova zamjenica Marija Lugarić vraća u saborske klupe. Naivno, ona  to obrazlaže da će raditi isti posao za dobrobit školstva. Na poziciji gdje je mogla odlučivati, sada će dizati ručicu, prema partijskoj stezi. Naravno da to ona i vladajući demantiraju, ali je  pravi uzrok promjene u  „kadrovskih križaljci" kod aktualnih sukoba i možebitnog preustroja jednog ministarstva u dva, kao u vrijeme ex premijera Račana i za mandata ministra Strugara.

Aktualni ministar Jovanović je ranije davao nekorektne izjave o kolegama u Vladi RH, ulazio u sukobe kod razračunavanja s Hrvatskom nogometnim savezom, potom sa sindikatima, a Zakon o visokom obrazovanju i znanosti  su prelili čašu strpljenja na relaciji Premijer- Ministar znanosti, obrazovanja i športa. Sasvim izvjesno je, da će se zbog svega toga,  resor znanosti izdvojiti i pripasti drugom ministru, moguće kolegi Flegi. Sukobi sada eskaliraju. Zbog svega toga, Jovanović sve loše kotira među kolegama u SDP-u; tvrdi za Jurarnji list „zaštičeni" sugovornik iz redova SDP-a.

Podsjećam da se prof. emeritus dr. sc. Josip Milat među prvima, kao stari član SDP-a, suprotstavio ministru Jovanoviću (u Školskim novinama od 29. svibnja o. g.): „Načinima javnog raspravljanja o problemima, potezima i izjavama koje Ministar dnevno daje za medijima,  predstavlja se mesijanski. Odmah je dao do znanja da i u stilu l' etat c'est moi, nije spreman slušati (ni dobronamjerne) savjete". Hoće li aktualni Ministar reterirati sa sukobima i/ili obračunima, ostaje da se vidi. Akademska javnost neće šutjeti.To pouzdano tvrdim!

Sve su to dokazi o unutarstranačkim frakcijama ili interesnim lobijima unutar SDP-a, s nesagledivim posljedicama za struku i prosperitet znanosti.

Bez strategije, sukobi su (tek) posljedica

Ministar Jovanović, od početka mandata, najavljuje da će obrazovni sustav prilagoditi potrebama tržištu rada, no za to je prvo potrebna međusektorska dugoročna strategija i vizija Vlade, a koja je izostala. Ovo ću dokumentirati na kraju kolumne.

U SDP-u ima previše interesnih skupina, kojima nedostaje strategija, prioriteti i vizija za reforme u obrazovnoj politici. Znanost je ne samo u Hrvatskoj, nego i „razvijenom" svijetu poligon za stvaranje karijere. „Vani" toga ima u znatno manjem opsegu. Pogubno je za razvoj znanosti kada se sve podređuje formalnim titulama, napredovanju, pripadnosti političkim strukturama, nepotizmu... Isti obrazac u znanosti kao i u politici. 

Ovi sukobi dolaze uoči (najavljenog) velikog prosvjeda, ovog četvrtka, 11. listopada zbog rastućeg nezadovoljstva najnovijim potezima Vlade RH.  Vladajuće kao da ne interesiraju alarmantni podatci sve većeg broja viskokoobrazovnih koji odlaze iz Domovine, da je 11 posto pučanstva bez ikakve škole, da 39 posto ima završenu samo opučku školu. Umjesto da ponude stategiju izlaska iz  krize školstva, Vlada(jući) prosvjetarima smanjuju (ispodprosječne) plaće, a ministar Jovanovć za to (sada) proziva čelnike sindikata!   

Bez strategije, vizije i prioriteta u oblastima znanosti i obrazovanja dovodi se u pitanje  budućnost Hrvatske. To isto radi ova spdepeovska Vlada koja je prije izbora obećavala više sredstava za obrazovanje i znanost,(deklarativno) tretirajući obrazovanje i znanost kao glavnu  „polugu razvoja društva". Hoće li se sada osvećivati znanstvenicima koji upućuju na sve te deformacije? O tome ću izvijestiti javnost.

Ministru Jovanoviću sam (meilom) u veljači ove godine poslao svoju viziju strategije za razvoj znanosti, obrazovanja i odgoja djece i mladih. Naglasio sam, (u svom Programu na sedam kartica teksta) da treba prilagoditi hrvatsko školstvo i znanost potrebama gospodarstva te socijalnoj i demografskoj «karti» države, da su  promjene su proces koji treba biti iniciran od predškolskih i školskih ustanova do ustanova visokog obrazovanja, a ne (kao do sada) da to bude politički događaj, iniciran od resornog Ministarstva. Tek nakon šire javne rasprave treba donijeti Strategiju i prioritete iz područja znanosti, obrazovanja i odgoja. To je put kod donošenja svih zakona, a osobito urgentno potrebnih novih zakona o visokom obrazovanju, sveučilištima i znanosti.

Definiranje obrazovnih promjena i strategija razvoja nužno je simultano usuglasiti s prijedlozima stručnjaka, predstavnicima poslodavaca i sindikata, akademske, školske zajednice te izvršne ili zakonodavne vlasti. Sve je to do danas izostalo. Naglasio sam (u istom meilu) da se Bolonjska reforma  treba temeljito preispitati i - eventualno - dokinuti. Istaknuo sam, pored inih prijedloga,  da treba izraditi elabort o kvaliteti visokoškolskih institucija, kako upisne kvote na većini sveučilišta i visokih učilišta ne odgovaraju strategijama razvoja društvene sredine i/ili potrebama tržišta rada. Naglasio sam da je prioritet  poboljšanje društvenog i materijalnog položaja učitelja i profesora te uvjeta rada u svim ustanovama odgoja i obrazovanja jedan od strateških zadataka Ministarstva, kako treba povećati izbornu i fakultativnu nastavu, a smanjiti obvezne predmeta u osnovnim i srednjim školama...

Uvesti obvezno devetogodišnje obrazovanje, odrediti rok do kada sve škole u RH trebaju raditi u jednoj smjeni, poticati osnivanje centara za mlade, centre za nadarenu djecu i mlade, škole odgovornog roditeljstva, u svim županijama otvoriti Poliklinike za zaštitu djece od nasilja i na razini države imati najmanje tri kampa za djecu i mlade ovisnike o trima ekranima... To su tek neki od mojih prijedloga upućenih Ministru, na koje mi je odgovorio njegov savjetnik 20. veljače, gosp.Ivan Milanović Litre: „Dio Vaših prijedloga koji predstavljaju iskorak i novinu za sustav posebice ćemo razmotriti, a za dio njih, kao što i sami pretpostavljate, nužna je međuresorna suradnja na razini nekoliko ministarstva". U toj rečenici  je implicirano sve: I  u ovoj vladi ne postoji suradnja ili nikakva koordinacija! Kao da su pitanja mladih i socijalne politike izvan resora znanosti i obrazovanja.

Kako  vlada može vladati, a da nema okvirne smjernice za razvoj strategije iz znanosti, obrazovanja  i politike prema mladoj generaciji? Jesu li to birokratsko-autistično odvojeni segmenti koji pripadaju različitim resorima, bez nužne koordinacije i s kojim posljedicama? Moj odgovor je pozitivan. Neka me demantiraju."