To je novi oblik socijalne naknade kojom država jamči da će svake godine, sukladno raspoloživim sredstvima, Vlada uredbom propisivati visinu iznosa na koji će imati pravo svaka osoba s nedostatnim prihodima i imovinom za ostvarivanje osnovnih životnih potreba.

Novim Zakonom o socijalnoj skrbi uvedena je zajamčena minimalna naknada od najviše 2900 kuna, a po prvi puta socijalni status se određuje i na temelju imovinskog cenzusa, a ne, kao dosad, samo na novčanim primanjima.

U Hrvatskoj postoje čak 72 socijalne naknade, što i na prvi pogled pokazuje da se socijalnom sustavu godinama nije racionalno pristupalo.

Intencija je zakonodavca da se zajamčenom minimalnom naknadom uvede reda i da se objedine četiri dosadašnje naknade – naknada za nezaposlene, pomoć za uzdržavanje, te opskrbnine koje su proizlazile iz dva propisa - Zakona o pravima hrvatskih branitelja i Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida Drugog svjetskog rata.

Želi se naknade staviti na jedno mjesto radi lakše kontrole i pravednije raspodjele. Nisu bili rijetki slučajevi da višečlane obitelji ostvaruju veći broj naknada, kao što su naknada za nezaposlenost, pronatalitetni dodatak, dječji doplatak, rodiljske naknade, novčane pomoći koju daju lokalne jedinice, i tako mjesečno skupe po devet, deset tisuća kuna dok, primjerice, samci žive sa 600 kuna, kažu u Ministarstvu socijalne politike.

Po podacima Ministarstva, dosad je otkriveno oko 6500 osoba koje su protuzakonito primale socijalne naknade.

Od početka primjene novog zakona prošlo je tek devet dana pa zbog toga još niti jedno rješenje nije moglo biti izdano, tako da nijedan dosadašnji korisnik ne zna smanjuje li mu se socijalna naknada ili povećava. Stoga su u Ministarstvu začuđeni nezadovoljstvom pojedinih korisnika i prijetnjama smrću koje su ministrici Opačić upućene 2. siječnja, otkad ona i njezina obitelj imaju policijsku zaštitu.

Najviše nezadovoljstva dosad je izazvalo ukidanje opskrbnina koje je lani primalo 10.000 korisnika u prosječnom iznosu od 1100 kuna. Polovica njih su branitelji koji su korisnici osobne ili obiteljske invalidnine i nesposobni za rad, a druga polovica civilni invalidi i sudionici Drugog svjetskog rata.

U Ministarstvu ističu da opskrbnina nije socijalna pomoć i ponavljaju da je institut zajamčene minimalne naknade namijenjen najugroženijim građanima. Da bi se ostvarila, korisnik ne smije imati nekretninu osim u kojoj živi, ni vozilo niti plovilo, štednju, dionice, niti bilo kakav prihod. Dosadašnji primatelji opskrbnina imali su prihod od invalidnine koji se kretao od 690 do 3800 kuna.

U raspravi prije donošenja novog zakona iz Ministarstva branitelja se čulo da su ostavili oko 10 milijuna kuna za braniteljsku populaciju kojoj će trebati dodatna pomoć nakon ukidanja opskrbnina, odnosno njihova uklapanja u zajamčenu minimalnu naknadu.

Dosadašnji korisnici opskrbnina po novom će zakonu zahtjeve za minimalnim naknadama podnositi uredima državne uprave, potom će podatke obraditi centri za socijalnu skrb i vratiti ih uredima.

Kako bi se utjecalo na usmjeravanje socijalnih naknada prema onima kojima je to uistinu potrebno definiran je imovinski cenzus, odnosno preciziranje vrijednosti imovine u vlasništvu korisnika i članova obitelji s kojima živi u zajedničkom kućanstvu.

Imovinski cenzus će osim svih vrsta prihoda obuhvatiti sve nekretnine, pokretnine, udjele u dionicama, suvlasništva u tvrtkama, štednju, životno osiguranje, stambene štedionice i druga imovinska prava.

Tako, primjerice, obitelj koja posjeduje automobil neće moći primati zajamčenu minimalnu naknadu osim ako im auto ne služi za prijevoz osobe s invaliditetom, teško pokretne osobe ili je riječ o obitelji sa šest ili više članova ili je zbog prometne izoliranosti vozilo nužno.

Pri procjeni imovine neće biti jednako tretiran podnositelj zahtjeva koji živi u velikom stanu u Zagrebu, koji može prodati, kupiti manji ili dio iznajmiti, i onaj koji živi u vlastitoj kući u ruralnoj sredini, pa ima imovinu ali je ne može prodati ili iznajmiti.

Novi zakon omogućuje djelatnicima centara za socijalnu skrb jednostavniji postupak za priznavanje novčane naknade uz manje administriranja, što osigurava informatizacija sustava kao i umrežavanje s drugim bazama podataka bitnim za ostvarivanje prava.