Hrvatska vanjska politika nakon puštanja Vojislava Šešelja na slobodu pokazuje istu onu hladnu nezainteresiranost kao nedavno kad su ukinute sankcije obitelji Milošević. Ničim hrvatska državna vlast nije iskazala svoj prosvjed ili ogorčenje što se čovjeku optuženom za najteže ratne zločine omogućuje da nakon povratka u domovinu potpuno nesmetano javno nastavlja svoju prljavu genocidnu kampanju za Veliku Srbiju.

Tužno je što najveći ratni zločinci, odgovorni za srpsku agresiju na Hrvatsku i druge države bivše Jugoslavije - umiru na slobodi, a da hrvatsko pravosuđe i državna politika i dalje spavaju. Nedavno je umro Veljko Kadijević. Zašto u Hrvatskoj nije održano suđenje u odsutnosti, barem da dokazni materijal ugleda svjetlo dana, da svjedoci kažu istinu te da se barem tako donekle zadovolji vapaj žrtava? Zašto i danas pred očima žrtava Vukovarom šeću njihovi silovatelji, a policija i pravosuđe ne reagiraju na upozorenja?

Ne, Ivo Josipović, Vesna Pusić i Zoran Milanović ne vode autentičnu hrvatsku politiku u regiji, utemeljenu na hrvatskim interesima, što znači da ne vode ni politiku koja bi mogla uroditi održivim rješenjima za mir, stabilnost i prosperitet regije i Europe. Oni ne pokreću nijedno od otvorenih pitanja sa Srbijom, ništa se ne radi oko rješenja granice na Dunavu i vraćanja dijela hrvatskog terirorija koji je još uvijek pod okupacijom Srbije, potraga za ubijenima i nestalima ponovno stoji, u srbijanskom zatvoru i dalje leži hrvatski branitelj Veljko Marić, zaboravljen od sviju, a u Vojvodini se nastavlja politika aktivnog razbijanja hrvatske manjine.

Svo to vrijeme, nakon svih tih godina, Srbija se još nije ozbiljno suočila sa svojom prošlošću, niti Josipović, Pusić i Milanović čine išta da se to dogodi, iako je Hrvatska u međuvremenu ušla u EU i ima priliku postati aktivni čimbenik, a ne samo provoditelj nečije politike u regiji. Samo kad bi bilo odlučnosti, inicijative i istinske brige za budućnost Hrvatske.

Sve to govori da nitko u Hrvatskoj nema pravo ispred desetaka tisuća žrtava, da ne govorimo o onima koji se još uvijek vode kao nestali, odustati od tužbe za genocid pred međunarodnim sudom u Haagu.