Kolona sjećanja dan je kada cijela Hrvatska, što simbolički, što doslovno - treba stupati u jednoj koloni. Ne u ime nekog izmišljenog i nepostojećeg jedinstva, ne zato što smo svi isti i jednako mislimo, niti zato što bismo to trebali, već zato što taj dan pripada svima onima koji žele na taj način iskazati počast gradu heroju i njegovoj žrtvi.

To pravo vrijedi i za Zorana Milanovića, po rezultatima najgoreg premijera u EU-u, onog koji tvrdoglavo odbija razgovarati s hrvatskim braniteljima koji prosvjeduju, čak i onda kad se oni sami zapaljuju pred "svojim" ministarstvom. To vrijedi i za Ivu Josipovića, Predsjednika na odlasku, koji s tim braniteljima razgovara, ali čim im okrene leđa ruga im se da su izmanipulirani te odlazi na svečanost Documente, govoreći da su ti aktivisti zapravo naša savjest. Oni koji rade po priručnicima koje je, kako ponosno ističe, on sam napisao, oni koji ne propuštaju priliku označiti Hrvatsku nazadnom i zločinačkom, a istovremeno svjesno propuštaju podsjećati na hrvatske žrtve srpske agresije.

U potpunosti mi je razumljivo nezadovoljstvo branitelja, kao i građana Vukovara prema najvišim dužnosnicima aktualne hrvatske vlasti. Jasno je da su Zoran Milanović i Ivo Josipović zadnji koji bi imali moralno pravo od njih zahtijevati bilo što.

To je Vlada koja svojim nerazumnim postupcima, nasilnim uvođenjem ćirilice i namjernim pogrešnim čitanjem Ustava i zakona posve nepotrebno trlja sol na još svježe vukovarske rane. Oni čak i nakon izričite odluke Ustavnog suda koja im to zabranjuje nastavljaju postavljati ploče!

Dakle, razumijem prosvjed usmjeren prema Josipoviću i Milanoviću, no, s druge strane, nitko nema pravo, nijedna stranka, pa ni branitelji kojima toliko dugujemo, privatizirati taj dan i odlučivati tko se može naći u toj koloni, a tko ne. Ne taj dan. Ozbiljni ljudi kojima je stalo do Hrvatske, njezine povijesti i budućnosti, na taj dan to ne rade. Ne dajmo gušta ni onima koji svu svoju politiku grade na ideološkoj obrani od izmišljene hrvatske opasnosti, jer to je sve što im je preostalo!

A već dan poslije možemo nastaviti borbu za Novu Hrvatsku, zemlju hrabrih, zemlju ponosnih i slobodnih ljudi, izraslu na temeljima Domovinskog rata, koju ćemo nastaviti graditi tamo gdje smo zaustavljeni nakon oslobođenja Domovine.