O načinu rada Hrvatskog sabora na određen način već sam pisao osvrćući se na reakciju potpredsjednika Nenada Stazića prilikom traženja stanke zbog problema vozača splitskog prometa.

Potpredsjednik Stazić nije jedini koji sa mjesta predsjedavajućeg komentira korištenje poslovničke mogućnosti traženja stanke zbog iznošenja aktualnih problema u društvu.

To radi i predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko,uvijek istim i odmjerenim komentarom,te i ostalo dvoje potpredsjednika iz redova vladajućih dok potpredsjednici iz redova oporbe nikad ne presjedaju otvaranjima sjednice i uskraćeni su za takvu mogućnost.U njihovom slučaju najvjerojatnije takvih komentara ne bi ni bilo jer to im je jedna od rijetkih prilika da na tako javnom mjestu progovore o društvenoj zbilji.

Nakon svakog negativnog komentara vladajućih postavlja se pitanje zašto su donijeli takav poslovnik ili zašto te odredbe ne promijene.Očito i njima trebaju te stanke ne toliko da ih koriste radi javnih nastupa nego da kritiziraju i omalovažavaju oporbu koja ukazuje na društvene probleme čije je pak rješavanje u nadležnosti vladajućih.Ovdje treba biti iskren i priznati da od nekih kolega ima i zloupotreba instituta stanke i otvaranja jednih ten istih tema ali i iznošenja podataka i optužbi koje bi trebalo prijaviti nadležnim tijelima.

Međutim po meni u radu Hrvatskog sabora ima i većeg problema nego što je institut traženja stanke. To je formiranje dnevnog reda i njegove tjedne izmjene tako da mi zastupnici dobijemo aktualni dnevni red manje od 24 sata prije početka tjednog zasjedanja.Pravilo je slijedeće.Na početku sjednice koja u pravilu počinje srijedom dobijemo dnevni red da nikada ne znamo dinamiku rasprave i što će biti raspravljeno u tom tjednu.Također pisci dnevnog reda,predstavnici vladajući,s posebnom pozornošću biraju točke dnevnog reda koje će se raspraviti za vrijeme prijenosa na televiziji ili u kasnim večernjim satima bez medija i pred desetak zastupnika.Tu je i dio naše odgovornosti kako shvaćamo naše obveze nazočnosti na sjednici.

I taj tjedan raspravimo po dnevnom redu,sljedeći tjedan dobivamo novi dnevni red manje od 24 sata prije početka sjednice i koji je u potpunosti ispremještan u odnosi na početni.I tako svaki tjedan,promjene,dopune,premještanje točaka.I kako se mi zastupnici možemo kvalitetno pripremiti za raspravu,ikako u manje od 24 sata pročitati i to pažljivo i pripremiti raspravu u odnosu na stotine stranica problema.I zato je manje rasprava,manje prijedloga i u konačnici manje rada nas zastupnika ali ne našom krivicom.

A najgore od svega se može dogoditi i događa se sa zakonskim prijedlozima,prijedlozima zaključaka i odluka zastupnika i to onih iz oporbe.Te točke se svaki put stavljaju na kraj dnevnog reda i onda imamo situaciju da se još nije raspravilo o nekim prijedlozima oporbe koji su upućeni u raspravu još u lipnju 2012.godine.

Riječ je o prijedlogu Rezolucije o načelima prometnog povezivanja dubrovačko- neretvanske županije u funkciji uspostave ustavnopravne jednakosti svih građana Republike Hrvatske koji je podnio Klub zastupnika HDZ-a.Tada se nije raspravljalo jer su vladajući bili protiv Pelješkog mosta a na jesen ove godine biti će deplasirano jer ako im je vjerovati,kreće izgradnja mosta.

Ima i primjera koji dolaze od vladajućih.točnije od Vlade.Tako od listopada 2012.godine na raspravu čeka prijedlog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.To je pak neki drugi interes onih koji imaju više ruku.

Da zaključim,demokracija je vladavina većine i većina to iskazuje glasovanjem i donošenjem zakona, odluka,zaključaka.......To nitko ne dovodi u pitanje ali zar demokratski ne bi bilo da se manjini dozvoli bar da javno u Hrvatskom saboru progovori o svim temama i obrazloži svoje prijedloge pa vladajući ih izglasali ili ne.

Jakša Baloević, zastupnik Novog vala-stranke razvoja