Joso Nekić, dugogodišnji član Hrvatske demokratske zajednice, ujedno i član Gradskog odbora Zadar, uputio je otvoreno pismo Sabini Glasovac, predsjednici Gradskog odbora SDP-a Zadar ponukan njezinim izjavama u  intervjuu danom Zadarskom listu . Otvoreno pismo prenosimo u integralnom obliku.

Kolegice Glasovac,

razumijem da smo pri kraju predizborne kampanje kada nervoza raste. Ali, nisam od vas očekivao toliku količinu nervoze, s obzirom na to da je vaš stranački šef prošli vikend u HNK vikao da ćete na ovim izborima  sve potući do koljena. Lako je s pozornice hrabriti sebe i druge, ali je teško završiti 10% preostalog posla oko Centra Mocire u jednom mandatu. I uistinu čude izjave u intervjuu koji ste dali Zadarskom listu, a odnose ne na nedovršeni Centar Mocire.

Kolegice Glasovac, sve i da je onako kako ste rekli (A NIJE!), imali ste pune 4 godine  da ispravite, kako uporno ponavljate (valjda kako biste se natjerali da i sami u to povjerujete), "sve grozne greške HDZ-a pri gradnji Centra Mocire". A najgroznija greška je upravo HDZ-ova ideja i realizacija izgradnje Centra.

A istina je sljedeća:  kao profesorica u srednjoj školi koja se ničim nije posebno isticala, u vrlo kratkom roku, vinuli ste se do savjetnice, a potom pomoćnice ministra znanosti, obrazovanja i sporta. Taj ministar koji vas je tamo doveo, ubrzo je smijenjen, zbog svog huškačkog ponašanja koje je rezultiralo jednim velikim neredom i neradom. Njegov nasljednik vas je, šest mjeseci prije izbora, poslao natrag u Zadar, valjda opet jer ste sjajno radili svoj posao pa mu više niste trebali. Ni povratak u školu iz koje ste otišli niste bili kadri napraviti kako valja već ste se zapleli kao pile u kučinu. Jedino što ste s SDP-ovom Vladom uspjeli promijeniti bio je zakon čija je promjena trebala rezultirati završetkom Centra Mocire, ali - ni promjenom zakona to niste učinili. Puno je lakše politički se prepucavati.

Kad bi u pitanju bio samo Centar Mocire gotovo bi vam i povjerovali da ste nevini, ali pored Centra Mocire niste završili ni Polikliniku, od  Gaženice ste napravili rak ranu Zadra i Zadarske županije, pa ni vrtić u Polači, koji je za vrijeme HDZ-ove Vlade bio izgrađen 70%, niste završili, a Opću bolnicu umjesto da razvijate vi tražite načina kako zatvoriti pojedine odjele. Ministar neki dan posjećuje bolnicu, otvara angiosalu, otvara ono što već postoji. Od stotinu liječnika iz Zadra vi ravnatelja Bolnice dovodite sa strane. Bolnica je velika, Zadru valjda treba manja. A tako je i s drugim državnim institucijama u Zadru, sve po planu po kojem Zadar ne smije biti središte regije. Zadar ne smije biti jak, jer ako je Zadar jak, jaka je i Hrvatska.

Kolegice Glasovac što ste napravili  Košarkaškom klubu Zadar napokon je otkriveno. Svim silama ste se trudili prikazati gradsku vlast nesposobnom, vezali ste Klub uz Gradsku upravu i HDZ i sve napravili da ga blokirate i uništite samo kako bi krivicu svalili na tobože nesposobni Grad. Preko svojih trabanata sazvali ste i tematsku sjednicu Gradskog vijeća na kojoj je trebalo zakucati posljednji čavao u lijes Košarkaškog kluba. Koliko ste polagali nade u to svjedoči i vaša nazočnost na toj sjednici u svojstvu pomoćnice ministra. Kad niste uspjeli sada vraćate novac klubu i priznajete svoj poraz. Od svega to vam je najbolji potez, priznati svoj poraz.

Previše je toga da bi bilo slučajno, ostaje namjera ili nesposobnost ili jedno i drugo. Što god bilo tužno je i ne služi vam na ponos.

Kolegice Glasovac,  prije šest mjeseci ste se vratili s mjesta pomoćnice ministra jer vam je želja bila, kako ste izjavljivali,  jače se posvetiti stranačkim obvezama u Zadru i najvjerojatnije kroz svoje stranačke aktivnosti u Zadru boriti se za jači Zadar. Sad poslije šest mjeseci nadate se kako ćete kao saborska zastupnica opet otići u Zagreb, najvjerojatnije jer ćete iz Zagreba bolje voditi stranačku politiku u Zadru. Nema zbora, postojani ste kao jutarnja rosa. I da, skoro zaboravih najteže će vam biti ostaviti svoje učenike u školi o kojima ste prije šest mjeseci  tako lijepo govorili, obećavali kako ćete im se posvetiti punim plućima. Sad ih opet ostavljate. Teško vam je uistinu, ali učenici će se morati naviknuti. Sreća njihove učiteljice najvažnija je, jer ako učiteljica nije sretna kako će se posvetiti stranačkim poslovima i razmišljati o jakom Zadru.

Kolegice Glasovac, osobno vam želim puno uspjeha i bogatu karijeru, samo nemojte se molim vas boriti za Zadar i zadarske projekte, nemojte trošiti energiju i upirati tamo gdje vam ne ide. Ima onih koji će to napraviti bez vas, osmi studenoga je blizu, tu na vratima.                                                                                                                           

Joso Nekić