Njemačka kancelarka Angela Merkel ove jeseni slavi desetu godišnjicu vladanja Njemačkom, ali i europskom politikom. No, moguće je da se njenoj vladavini bliži kraj, piše 24sata.hr

Naime, Merkel umjesto da izdaje naređenja Europi, kako je to uspješno radila svih ovih godina, ona sada moli ostale EU članice da podijele teret izbjegličke krize. Uz to, i sama Njemačka, najutjecajnija nacija u Europi, polako okreće leđa svojoj 'vladarici'.

Kancelarkin stav oko krize nailazi na sve veći otpor. Merkel se odjednom odriču njezini koalicijski partneri, njemački poslovni i radnički sindikati koji tvrde da ne mogu integrirati priljev migranata u ekonomiju, ali i lokalni dužnosnici koji upozoravaju da nemaju gdje smjestiti toliki broj izbjeglica.

Kriza u Njemačkoj mogla bi za Merkel biti ono što su nove porezne stope napravile za 'Čeličnu lady' Margaret Thatcher. Porezne stope su tada, naime, bile taj trenutak kada se prethodno dominantan lider počeo ljuljati na nestabilnom postolju.

Helmut Kohl odličan primjer

Kako pišu strani mediji, Merkel već sada ulazi u tzv. 'Auf Wiedersehen' zonu, a povijest je do sada pokazala da ne postoji dominantan europski lider koji se na čelu zadržao duže od 10 godina, a da se nije suočio sa ozbiljnom krizom.

Kao odličan primjer može poslužiti Helmut Kohl, mentor Angele Merkel. Pred kraj njegove desetogodišnje moći početkom devedesetih godina, Kohl je i dalje bio vrhovni vladar. Vodio je zemlju u vrijeme raspada Sovjetskog Saveza, zatim spajanja vlastite države, snažnog ekonomskog rasta uz skromni napredak socijalne pravde i rođenja "zelene" politike.

I onda se sve to urušilo. Troškovi ujedinjenja bili su ogromni i zahtijevali su jako oporezivanje Zapadne Njemačke. Kohl je postao i predmet optužbi za nezakonito prikupljanje stranačkih sredstava što bi u mnogim zemljama dovelo do uhićenja i pravosudnog procesa.

Kancelar nije imao odgovor na konflikte na Balkanu i njegova mlađa štićenica, Angela Merkel, javno ga je počela kritizirati. Za svega nekoliko godina Kohl je postao blijeda sjena nekadašnje dominantne figure njemačke politike i Gerhard Schröder ga je lako pobijedio na izborima 1998. godine.

"Pravilo 10" ne griješi

Pravilo o desetogodišnjoj vladavini može se provjeriti i na drugim primjerima iz europskog susjedstva. Deset godina otkako je Charles de Gaulle preuzeo vodstvo Francuske 1958. godine, zemlju je ugledni list 'Le Monde' neslavno opisao kao "dosadnu". Nekoliko tjedana kasnije, u svibnju 1968. godine, dolazi do građanskih nemira koji eskaliraju. De Gaulleovo nesnalaženje u toj situaciji dovelo je do njegovog odlaska s vlasti 1969. godine nakon što je propao referendum o ustavnim reformama koji je inicirao.

François Mitterrand također je imao dobrih 10 godina vladavine, ali njegovih posljednjih 12 mjeseci, do 1995. godine, bili su katastrofalni. Francuska je promijenila pravila tako da svaki predsjednički mandat može trajati pet godina, ali rijetko tko vjeruje da se bilo koji državnik može održati na čelu duže od dva mandata.

Pa i najuspješniji španjolski premijer Felipe Gonzales je imao deset godina slavne modernizacije društva nakon 1982. godine, ali je inzistirao da nastavi voditi državu. Nakon vrlo uspješnog desetljeća vladavine svoju posljednju godinu u premijerskoj fotelji Gonzales je proveo u svijetlu sumnjive smrti eskadrona i političke korupcije koja je sve više potresala zemlju. To pitanje do danas muči Španjolsku.

'Željezni' europski zakon

Iznad svih je ipak britanska premijerka Margaret Thatcher koja je dominirala političkom scenom, ali se ubrzo stropoštala jer nije mogla kontrolirati želju za vladanjem.

Ako bi postojao neki 'željezni' europski zakon, on bi glasio da se svi lideri povuku nakon desetogodišnje vladavine.

Gospođa Merkel možda misli da može zaobići "pravilo 10" i da će biti uspješna i dalje. Ako će inzistirati na vladanju dužem od Conrada Adenauera čiji je kancelarski mandat trajao 14 godina ili Kohla (što bi značilo da će biti kancelarka do 2021. godine), doći će do toga da će vladati dugo gotovo kao kraljica Viktorija.

Ipak, ako Merkel vjeruje da je neophodno 'zagaziti' i u drugo desetljeće vladavine, trebala bi se pripremiti na razočaranje.