Sudeći po podršci iz redova onih kojima nije do unutarstranačkih podjela, Lungov iskorak ostavit će traga

Nema nikakve dvojbe da Duško Polovina Lungo nema šanse za neki ozbiljniji rezultat u trci za predsjednika SDP-a, no sama njegova kandidatura je događaj ne samo za Zadar nego i za sada najveću oporbenu stranku.

On je, jasno, svjestan da nije materijal za premijera iako govori da će pobijediti Komadinu u prvom krugu i „ići do kraja". A naprosto je iskoristio mogućnost da promovira svoje ideje u stranci u kojoj je uveden demokratski princip jedan član - jedan glas. To mu daje priliku da pokaže kako vrijedi više no što su njegove stranačke kolege mislile o njemu do sada, pogotovo ako dobije potpise za bilo koju od njegovih kandidatura.

O nečem takvom očito mašta i teolog Ivica Jurjević iz Karamarkovog Kruševa koji je izrazio želju da se kandidira za predsjednika HDZ-a. No sva njegova biografija, napisanih osam knjiga, pripadnost HDZ-ovom klubu utemeljitelja i zalaganje za registar izdajnika neće mu ništa pomoći jer, eto, HDZ se nema namjeru demokratizirati, uvesti sustav jedan član - jedan glas.

Principi i sitni uhljebi

Jedan lokalni zadarski zajedljivac, sitni hadezeov uhljeb, sklepao je ovih dana neku pjesmicu rugalicu o Lungu i njegovoj „namjeri da postane premijer". Naravno da sličnu pjesmicu neće sastaviti o Jurjeviću, ne zato što je ovaj pjesnik pa se kao skanjiva, nego naprosto što od te navodne kandidature ne može biti ništa u HDZ-u na sadašnjoj razini demokracije u toj stranci.

Izrugivanje kao način komunikacije koristi i Zvonimir Despot, publicist i novinar kad o temi izbora u SDP-u govori kao o sukobu Komadine, Polovine i Sirovine. Skoro nam je cijela „javnost" puna takve netolerancije, ružnih rječetina, ne žele se čuti argumenti, gubi se smisao javnog zalaganja za neke principe.

A zašto je Lungova kandidatura nešto pozitivno, iako je jasno da nema šanse protiv Milanovića i Komadine? Sam SDP je iznenađen njegovom kandidaturom, sve je bilo predodređeno za sučeljavanje bivšeg premijera i riječkog župana. Za njih nije bio nikakav problem doći do tisuću potrebnih potpisa za kandidaturu.

No što je s kandidatom bez ikakve stranačke infrastrukture, evo sad s anonimcem iz Zadra koji se drznuo prijaviti, kad je popis članova stranke tajan podatak?  Ako se želi biti demokratičan svi moraju imati istu mogućnost prikupljanja potpisa za kandidaturu,  morao bi se uspostaviti sustav, dakle da u svim organizacijama SDP-a u Hrvatskoj članstvo može podržati bilo čiju kandidaturu.

Destruktivna kampanja „velikih"

To je dodatni iskorak za drukčije odnose u stranci za koje se u biti zalaže Lungo. Sadašnje informacije s terena govore o nesnalaženju u ovoj novoj situaciji, postoje struje koje bi htjele da se cijele organizacije izjašnjavaju za pojedinog kandidata. A to bi SDP moglo raskoliti po liniji opredjeljenja za Milanovića ili Komadinu.

Jer način  na koji ova dvojica vode kampanju su više destrukcija nego demokracija. Zadarski esdepeov Don Kihot može samo borbom za demokratske principe i pozivanjem mladih da se aktivnije uključe u to „biranje premijera" postići nekakav rezultat. A ovo iskustvo SDP-a služit će potom i drugim strankama koje se žele prikazati kao demokratske.

Lungo je uvijek bio svojeglav te kao takav nije se nikada znao dopasti mnogima naviklim na nekakav protokolarni red u institucijama ili u pak u političkim strankama. A znati se dopasti je danas jedna od glavnih recepata za napredovanje i uspjeh. On se na svoj način bori za pravicu s institucijama već desetljećima, prije više od 20 godina oduzeto mu je pravo na rad na jednom građevinskom projektu vezan uz korištenje kamena podno Velebita i zbog toga je godinama u poslovnim problemima.

A onda se dodatno zamjerio moćnicima kad se širila magistrala kroz Zadar. Cesta je bila napravljena s pustim udarnim šahtovima, a on je ukazivao na lošu izvedbu. Sad postoje izgledi da mu se njegova upornost konačno isplati, ali to nema veze s njegovim političkim angažmanom. Uporan je i kao preostali mali dioničar Nauta Lamjane u stečaju, zajedno s DORH-om pokušava izaći na kraj s moćnim bankarskim i poslovnim lobijima koji su u Lamjani htjeli nešto drugo, a ne brodogradilište.

Promjene na zadarskoj političkoj sceni

Za razliku od, recimo, Mirka Raškovića koji je kao dožupan u Šibeniku i pogotovo sada kao saborski zastupnik dobro naplatio svoju suradnju s hrvatskom vlašću, Lungo je pred rat i za vrijeme rata odrađivao razne poslove za obranu Zadra i Hrvatske, ali to je ostalo samo u arhivama nadležnih službi. Bavljenje politikom godinama mu nije bio neki prioritet, a sad mu je očito dosadilo da ga se zanemaruje, smatra da zna i može više no što je imao prilike javno pokazati.

Može se ovaj njegov izlet u visoku politiku tretirati i kao lov za malo medijskog prostora, nerealna ambicija čovjeka koji iza sebe nema značajnijih ni poslovnih ni političkih ostvarenja. No, već iz ono nešto medijskog prostora što je dobio i sudeći po podršci iz redova onih kojima nije do unutarstranačkih podjela, njegov iskorak ostavit će traga.

Ako se Lungo drznuo ovako nametnuti, skrenuti pažnju na sebe ali i na probleme u stranci, vjerojatno ima u toj stranci mlađih, školovanijih, ali i ambicioznih koji nisu vjerovali u mogućnosti da sami nešto naprave nego su se „uvlačili" utjecajnijima i moćnijima. U zadarskom SDP-u bi se te promjene mogle osjetiti u ovoj godini pred lokalne izbore, a to onda može imati odraz i na druge stranke.

Lungo je zasad svojim istupom zatalasao neke dosad ustaljene odnose u svojoj stranci, a čini se i u Zadru, a koliko će ti valovi biti veliki i koliko će trajati više ne ovisi samo o njemu.