Javno očitovanje obojice potpredsjednika, analizirano sa stajališta općega dobra, više je nego jasno očitovalo komu je do hrvatskoga dobra, a komu je do vlastitih interesa

Iako je glavni urednik Glasa Koncila Ivan Miklenić poznat po žestokom kritiziranju bivše SDP-ove Vlade, u najnovijem komentaru žestoko se obrušio na HDZ i vrh te stranke.

U komentaru, objašnjava Miklenić u Glasu Koncila, želi analizirati aktualnu političku situaciju 'sa stajališta općega dobra, odnosno što je u tom događanju u službi legalnih i legitimnih hrvatskih nacionalnih interesa, a što im se protivi.'

 

Miklenić pojašnjava da je suradnja Domoljubne koalicije i Mosta, iako na krhkom temelju, imala šansu ako bi političari iskreno slijedili logiku zdravoga razuma, težili reformama i stvarnom pokušaju omogućavanja svekolikoga boljitka u Hrvatskoj.

'Moglo se imati razumijevanja za sporost i stanovite trzavice u rješavanju i popunjavanju kadrovskih križaljki - može se čak možda reći da je Most u tom sučeljavanju uvelike bio odgovorniji, časniji i zauzetiji za ono što bi moglo donijeti boljitak - no za gotovo sustavno onemogućavanje stvarne stabilizacije nove garniture na vlasti ne može biti razumijevanja. Najjača stranka umjesto da je strpljivo dogovarala i usuglašavala rješenja s partnerima, i umjesto da je gradila okvir i stvarala politički prostor za nositelje izvršne vlasti koji su pretežno ipak bili pravi ljudi na pravim položajima, neprestano je manipulirajući medijima i javnošću vršila pritisak na partnere, stvarala uznemirenost i sijala nesigurnost među članove Vlade. Vrh stranke stavio se tako u službu destabiliziranja Vlade, premda ju je on oblikovao i ekipirao, pa je očito da je zapravo istjerivao neke druge ciljeve, a ne opće dobro hrvatskoga društva i hrvatske države', piše Miklenić u komentaru.

Uz sve to, dodaje, ostaje 'gorak okus zakazivanja i neodgovornosti članova HDZ-a. 'Kad je u javnosti zaživjela afera »Konzultantica«, kako su je krstili mediji, i kad je postalo više nego jasno da bez obzira na pravnu krivnju ili odgovornost neupitno postoji moralna i politička odgovornost, umjesto poteza koji bi bili u službi stvarnoga općega dobra, došli su potezi koji znače spašavanje interesa samo jednoga čovjeka pošto-poto, pod bilo koju visoku cijenu. U najjačoj političkoj stranci nije bilo sluha ni volje za prihvaćanje, razumijevanje i ostvarivanje zdravorazumskoga rezoniranja po kojemu ni politička stranka, ni Vlada, ni Hrvatska ne smiju biti talac interesa jedne osobe ni određenoga projekta', piše Miklenić.

Nakon toga, nastavlja Miklenić, uslijedio je 'logični i kompromisni' apel premijera da oba potpredsjednika Vlade odstupe.

'Jedan potpredsjednik javno je pristao u interesu Hrvatske odstupiti sa svog položaja, a drugi ne samo da nije na to pristao, nego je počeo raditi na smjeni predsjednika Vlade. Javno očitovanje obojice potpredsjednika, analizirano sa stajališta općega dobra, više je nego jasno očitovalo komu je do hrvatskoga dobra, a komu je do vlastitih interesa.

Opet će vjerojatno ostati neodgovoreno pitanje: zašto najjača politička stranka, koja ima velike zasluge za stvaranje samostalne Hrvatske, postaje najednom nesposobna prepoznati što je stvarno u službi općega dobra, odnosno interesa Hrvatske, a što ruši i tu političku stranku i teško šteti Hrvatskoj?', piše Miklenić.

Izvanredni izbori teško mogu biti u službi općeg dobra jer je Hrvatskoj potrebna stabilnost, piše Miklenić i pritom se osvrće i na ulogu SDP-a.

'U tom kontekstu veoma je važna prvotna najava vodeće političke stranke u opoziciji da će, kako su prenijeli mediji, podržati opoziv sadašnjega predsjednika Vlade, odnosno rušenje sadašnje Vlade. Takvo političko stajalište nije samo znak legalne težnje opozicije da dođe na vlast, nego je i način da se što više našteti protivničkoj političkoj stranci, da se pruži ruka spasa pojedincu, kojega su neki protivnički političari javno nazvali 'političkim mrtvacem', da bi se i dalje nastavilo skriveno savezništvo koje je, ovih dana, posebno došlo do izražaja pri izboru novih sudaca Ustavnoga suda kad je bilo zanemareno opće dobro, a prednost dana sebičnim grupnim interesima. I ponovno se nameće pitanje, koje će opet vjerojatno ostati bez odgovora: prepoznaju li slobodni političari i slobodni građani nevidljivu ruku koja skrivena iza scene čvrsto drži i ne pušta okovanu Hrvatsku, koja Hrvatskoj i dalje onemogućuje slobodu, demokraciju, pravnu državu, a time i boljitak?', zaključuje Miklenić.