Najviše ušivenih čipki u grupi ima gospođa Mirjana Tkalčec za koju ostale polaznice kažu da ih ona potiče na još više rada

Starih paških čipkarica koje su u crnim fuštanima ljeti sjedile ispred kuće i šile čipku u Pagu gotovo više nema, ali tradicija šivanja paške čipke se ipak neće ugasiti.

Da je to tako svjedoči i to što već šesnaestu godinu zaredom u sklopu Srednje škole „Bartola Kašića" postoji Čipkarska škola koja svake godine ima dovoljan broj polaznica. Radi se o programu obrazovanja odraslih „Paška čipkarica", a po završetku tog programa polaznice dobivaju zvanje čipkarica koje se upisuje u radnu knjižicu. Ove školske godine u čipkarsku školu upisano je osam polaznica što stručna učiteljica Neda Špoler smatra idealnim brojem.

„Ovaj broj polaznica je idealan, jer učenje šivanja čipke zahtijeva individualan rad sa svakom polaznicom i stalan nadzor što ne bi bilo moguće u većim grupama."-kaže učiteljica Neda Špoler.

Program u Čipkarskoj školi traje jednu školsku godinu, a do sada je školu završilo oko 120 djevojaka i žena iz Paga. Polaznice: Ivanka Grašo, Mirjana Tkalčec, Doris Paro, Margita Škoda, Ana Bukša, Mirjana Tičić, Vesna Rumora i Đurđica Janjić dolaze na nastavu u popodnevnim satima i na početku školske godine uče općenito o paškoj čipki, o potrebnom priboru i načinu rada, a nakon toga kreću s izradom čipke. Program čipkarske škole sastoji se od četiri predmeta i to zaštita na radu, poznavanje materijala, tehnologija zanimanja i praktična nastavu. Cilj programa je sustavno i kvalitetno osposobiti polaznice za samostalno šivanje čipke. Nastava se odvija tri puta tjedno po tri sata, a polaznice imaju i domaće zadaće koje se sastoje u svakodnevnom šivanju i bilježenju onoga što rade.

„U dnevnik rada svaka polaznica bilježi teorijski dio nastave, te sve što radimo u praktičnom dijelu, kako bi po završetku nastavne godine mogle potpuno samostalno izrađivati čipku."-kaže Neda Špoler.

Na pitanje da li je takav tempo rada naporan, jedna od polaznica Ivanka Grašo odgovara: „Mora se puno raditi, učiteljica je vrlo stroga, ali jedino na taj način možemo napredovati. Ja sam jako zadovoljna. Uostalom, vidi se da se trud i strogi nadzor naše učiteljice isplati po tome što već imam šest dovršenih čipki."

Najviše ušivenih čipki u grupi ima gospođa Mirjana Tkalčec za koju ostale polaznice kažu da ih ona potiče na još više rada.

„Šivanje čipke je dio moje obiteljske tradicije. Šivala ju je moja majka, a sada to činimo ja i moje sestre. Otkada sam u mirovini, imam više vremena pa se mogu posvetiti čipki koju jako volim. Bez puno ljubavi prema šivanju ne bi bilo moguće raditi ovaj naporan posao."- kaže Mirjana Tkalčec.

Učiteljica Neda Špoler navodi kako je čipku počela šiti iz potrebe, a onda je to godinama preraslo u veliku ljubav.

„Upravo tu ljubav , nadam se uspješno, prenosim svojim učenicama. Bavim se šivanjem čipki za nošnju i radim velike čipke. Trenutno dovršavam rotondu veličine pola metra."- kaže Neda Špoler.

Sve polaznice su se složile da je za šivanje čipke potrebno puno volje, ljubavi, strpljenja, dobro oko i mirna ruka.

Čipkarska škola je nastavak višestoljetne tradicije šivanja čipke u Pagu.