ZaPisci iskreno zahvaljuju Anti Mihiću i Saljanima na toplom gostoprimstvu i pozivaju sve zainteresirane na novo literarno druženje, koje će se održati 9. 4. kada gostuje Ivana Šojat-Kuči.

 
U četvrtak 25. ožujka, u ponešto obnovljenom sastavu, Za-Pis-ova se vrijedna četvorka katamaranom otisnula preko nekoliko morskih kanala i tjesnaca na Dugi otok, gdje je, uz organizaciju prof. Ante Mihića, voditelja saljske knjižnice i čitaonice, upriličena literarna večer u raznolikim proznim i pjesničkim tonovima.

Prvi je, pred ispunjenom knjižnicom, nastupio Mario Padelin, s jednim sažetkom feljtonskog ciklusa „Piromanijak", u kojem, svojom osebujnom satiričnošću, proučava i opisuje društvene odnose u vezi proslave vjenčanja iliti pireva, počevši od samih priprema do konačne realizacije, s posebnim naglaskom na krajnje neugodne posljedice razuzdanog i nekontroliranog slavlja sudionika tih već na sva zvona opjevanih i „zloglasnih" ceremonija. Nadasve poučni osvrt na urbano-ruralni mentalitet našeg podneblja.

Usljedilo je čitanje kratke priče „Zvijezda je rođena", koju potpisuje mlada spisateljica Iva Pejković, u dosta sjetnijem, ali ne i nezanimljivijem raspoloženju. Pejković se, unatoč prehladi, dobro snašla pred zainteresiranom publikom i uspješno osvrnula na nesretni splet okolnosti, događaja i sudbinskih igrica u životu djevojčice ostavljene od biološke majke i posvojene od slavne balerinke, čiji su djelomično ostvareni talenti ostali u sjeni dubokih rana iz djetinjstva. Dirljivo.

Melakonični tonovi su poprimili vedrije, pa i komične obrise s nastupom Roberta Nezirovića koji je pročitao vlastiti prozni uradak, kratku priču znakovitog naslova „Manijak. U izvrsnoj atmosferi prepričane su dogodovštine iz jedne naše bolnice, a u njima se izmjenjuju ugledni renomirani kirurg, njegova mlada i zanosna ljubavnica, ljubomorna kirurgova žena i novopečeni portir koji će na žalost i nesreću neopreznog kirurga, svoju neumoljivu profesionalost pokušati dokazati u krivo vrijeme. Samo će sreća spasiti kirurga od velike sramote i ženinih batina. Svaka je sličnost sa stvarnim događajima slučajna, a na publici je da prosudi koliko istine sadrži priča, dodao je Nezirović.

Nezirovića je naslijedio svestrani Igor Eškinja, u već oprobanom dijalektalnom stilu rodnog mjesta, Svetog Filipa i Jakova. Eškinja je prisutne podario kratkom pričom mitoloških kontura nazvanoj „Gađo", o „filipjanskom šinjoru"i njegovim vjernim i skromnim kmetovima. Tipična „štorija" maloga mista, rekli bi isprve. Tipična, ali nikako i banalna priča u kojoj naivno, ali i dobrodušno praznovjerje običnih ljudi pobjeđuje nad taštinom, ohološću i gramzljivošću lokalnih bogatuna, čije će se pusto bogatstvo raspasti za mili čas. Eškinjina je čakavska izvornost praćena čestim i nesuzdržanim salvama smijeha saljske publike.

Kao jedini predstavnik lirskog izražaja, saljskoj se publici predstavio ZaPis-ov debitant, pjesnik Boško Habuš. Habuš je pročitao nekoliko vlastitih dvojezičnih uradaka, na hrvatskom i katalonskom jeziku, među kojima izdvajamo pjesme„Pet bunara/Els cinc pous, posvećene razumije se, istoimenom trgu, „Čarobni epitaf/Epitaf màgic, egzistencijalističkog karaktera, te „Nokturno", u kojoj se prisjeća uspomena iz djetinjstva.

Gosti iz Zadra su bili iznenađeni ugodnom atmosferom i toplim prijemom, a osobito ih je dojmio dolazak dva veterana, Jerolima Armaninija i Ante Beverina koji su gostima iz Zadra poklonili svoje knjige tj. kronike o stanovništvu, školstvu i prirodnim znamenitostima Dugog otoka.

ZaPisci iskreno zahvaljuju Anti Mihiću i Saljanima na toplom gostoprimstvu i pozivaju sve zainteresirane na novo literarno druženje, koje će se održati 9. 4. kada gostuje Ivana Šojat-Kuči.