U društvu Federera, Yao Minga, Kločkove, Nowitzkog, Ginobilija...

Ivano Balić bit će prvi među jednakima u koloni nikada brojnijih hrvatskih olimpijaca koji će se pokazati svijetu na današnjem svečanom otvaranju Igara.

Stijeg u ruci znači ponos, neki kapetanski status koji će onome na čelu kolone dodati važnost i status unutar najboljih hrvatskih sportaša koji su pristigli na Igre. Ivano, koji je najbolji u vrsti koja brani atensko zlato, koji je, uostalom, i jedan od najboljih, ako ne i najbolji svjetski rukometaš, svakako je pravi izbo, donosi online izdanje Sportskih novosti .

Uostalom, nakon što su rukometaši ostali bez “svog” nositelja zastave u Ateni, trebao je to biti Slavko Goluža, ali je odabran vaterpolist Dudo Šimenc, Peking je bio njihov. I Balić je logičan izbor, premda nitko ne bi pogriješio da je stijeg u ruke dao Veniju Losertu, jedinom Hrvatu na Ljetnim igrama otkako samostalno nastupamo koji se može podičiti s dva osvojena zlata i jedinom koji je stanju u Pekingu doći do trećeg zlata. S time da nije imao šansu napadati i četvrto, jer rukometaša nije bilo u Sydneyu.

Od 205 zemalja, koje će danas defilirati olimpijskim otvaranjem, najviše je onih koji će stijeg u ruke dati najboljem, najpopularnijem, ili najtrofejnijem, ili najdugovječnijem sportašu. Mi smo se rukovodili sličnim kriterijima do sada, pa je tako 1992. zastavu nosio Goran Ivanišević, 1996. Perica Bukić, 2000. Zoran Primorac, a već spomenuti Šimenc 2004.

Za Ivana Balića je nošenje zastave na otvaranju Olimpijskih igara.

- Najvrednije priznanje koje sam dobio u karijeri. Biti izabran za takvu čast u svojoj zemlji je nešto najveće što sportaš može doživjeti. Pogotovo što mi doista imamo velika sportska imena.

Kad je saznao kako je upravo on izabran, u njemu su se miješali osjećaj ponosa ali i tuge jer je bio svjestan da je i njegov suigrač i prijatelj Pero Metličić priželjkivao nositi zastavu.

- Istina, koliko sam bio sretan što sam ja izabran, toliko sam bio tužan jer Pero nije. Šteta što samo jedan može nositi zastavu.

U svome se stilu našalio “kako mora biti posebno oprezan jer ne bi bilo zgodno da padne pred tolikim auditorijem”, ali iskreno će priznati kako ima i malu tremu...

- Ja to doista doživljavam kao ogromnu čast i nije mi svejedno kako će ispasti. Kako se približava trenutak otvaranja, tako raste i moje uzbuđenje. A ništa, nadam se da ću dostojno predstavljati sve hrvatske sportaše, jednako kako se nadam da ćemo svi mi dostojno predstavljati Hrvatsku na olimpijskim borilištima. Vjerujte, dat ćemo sve od sebe, više od toga ionako ne možemo obećati.