Clint Eastwood! Glumac, redatelj, ikona. I dok je većina njegovih vršnjaka odavno 'partila na vječna lovišta' naš drag Clint i u svojim poprilično poodmaklim godinama još ima što za reći prije negoli nam posljednji put mahne svojim kaubojskim šeširom i odjaše u legendu.

Nekako sam se pribojavao kako će i njegov, po svemu sudeći, konačni filmski oproštaj biti još jedno neujednačeno, anemično djelo poput onih koji su mu prethodili posljednjih godina (op.a. ''Cry Macho'', ''The Mule'' i posebno užasni ''The 15:17 to Paris''), no stari majstor me razuvjerio i pokazao kako njegovim kostima i venama još kola dovoljno žestine za korektan finale jedne iznimno dugačke i plodne karijere. 

Kad kolumnist i bivši alkoholičar Justin Kemp (N. Hoult) biva pozvan za člana porote na suđenju određenom Jamesu Michaelu Sytheu (G. Basso), optuženiku za ubojstvo svoje djevojke Kendall (F. Eastwood), on se ponada kako će biti izuzet od takve zadaće pošto mu se supruga Ally (Z. Deutch) nalazi u visokom stupnju trudnoće i ne želi se razdvajati od nje.

Na njegovu nesreću, tužiteljica Faith Killebrew (T. Collette) i branitelj Eric Resnick (C. Messina) ga ipak izaberu, no to će se pokazati najmanjim problemom dočim kroz izlaganje slučaja shvati kako je i sam potencijalno odgovoran za navedeno ubojstvo…

Prije tri godine sam ga kroz osvrt za u uvodu spomenuti grozomorni ''Cry Macho'' kumio i molio da više ne staje ispred kamere jer su posljedice takvog ego tripa nakon probijene dobne granice od 90 godina (!) bile jednostavne teške i bolne za gledanje. Ostati mačo muškarčina dok se mučiš hodati ili razgovijetno izgovarati replike, nije materijal niti za sprdnju, a kamoli divljenje.

Nisam onda niti slutio kako će Clint doista uslišiti moje želje i u maniri pravog starog morskog vuka posljednji put se vratiti isključivo 'za kormilom' svojeg finalnog projekta, ali evo nas, tu smo.

Juror #2 (2024)

Režija: Clint Eastwood

Uloge: Nicholas Hoult, Toni Collette, J. K. Simmons, Chris Messina, Gabriel Basso, Zoey Deutch, Cedric Yarbrough, Leslie Bibb, Kiefer Sutherland, Amy Aquino, Adrienne C. Moore, Francesca Eastwood…

Žanr: Drama, triler, misterija

Trajanje: 114 min.

Bila je to mudra odluka jer premda ''Juror #2'' u konačnici i nije remek-djelo po kakvom će ostati vječno upamćen, Clint ga je zgotovio na jedan posve korektan i znalački način.

Što je to stari lisac vidio u materijalu koji idejno nemalo podsjeća na mnogobrojne žanrovske predstavnike iz kreativno plodnih 90-ih godina prošlog stoljeća (sjetimo se samo pustih adaptacija Grishamovih romana), a da on može osnažiti svojim prepoznatljivim autorskim pečatom – pitate se?

Odgovor se skriva u temama kojima se kroz dugovječnu karijeru opetovano vraćao. Moralizam, odnosno, pravičnost američkog sustava i pojedinaca. I dok bi fokus većine sličnih priča ostao na samom suđenju, Clint se ovdje prvenstveno bavi osobnom moralističkom dramom svojeg glavnog protagonista (posve suzdržana, ali svejedno dovoljno efektna glumačka izvedba Nicholasa Houlta).   

Stari majstor nam kroz lik Justina Kempa, čovjeka koji nije imao tako bajnu prošlost, ali ipak gradi bolju budućnost, kako za sebe, tako i svoju obitelj, direktno postavlja pitanje – Što biste vi učinili na njegovom mjestu? Zakonski sustav je posložen tako da mu ne bi progledao kroz prste čim bi pronašao podatke koji kazuju da je u pijanom stanju nekoć davno skrivio prometnu nesreću.

Kako takav čovjek može uvjeriti taj isti sustav i okolinu da je sve to iza njega, da je već godinama trezven i da je situacija u kojoj se sad našao tek posljedica bizarnog spleta okolnosti? Progonjen osjećajima krivice i straha, on pokušava razuvjeriti ostatak porote od osude čovjeka koji također ima podosta mrlja na obrazu, ali nije i ubojica. No dočim se kroz daljnju istragu pojedinaca - bivšeg detektiva i tužiteljice (tumače ih standardno pouzdani J.K. Simmons i Toni Collette) i sam nađe u potencijalnoj opasnosti, on donosi odluku koja će ga proganjati.

Kroz suptilnu, ali gotovo sveprisutnu simboliku, dobro posloženu priču (za scenarij je zaslužan Jonathan A. Abrams), prilično sigurnu režiju, vrlo solidnu glumu te snažan, pomalo dvosmislen svršetak, Eastwood je svoj filmski oproštaj priveo sasvim zadovoljavajuće. Šteta što su to odbili prepoznati i nemilosrdni čelnici studija Warner Bros. kojima je bio vjeran desetljećima.

Dotični su naime zaključili kako Eastwoodov film nema neki značajan komercijalni potencijal te su ga u matičnom S.A.D.-u 'bacili' u distribuciju kroz tek 30-ak kinodvorana s idejom šire distribucije putem streaming servisa HBO Maxa, na globalnoj razini još i slabije.

Sramotno i skandalozno! Nažalost, jako je mala, ako i ikakva vjerojatnost da će stići i u naša kina stoga ćete ga morati krajem mjeseca potražiti na spomenutom servisu. Legenda sedme umjetnosti kao što je Eastwood svakako je zaslužila više.

OCJENA: 4/5