Uz javno iznimno prihvaćeni ''Hitchcock Nights'', Zadar je ovih dana postao i novi dom još jednom, dobro znanom filmskom festivalu, ''Festivalu tolerancije''! Bogata i pomno probrana selekcija donijela nam je niz vrhunskih ostvarenja, a ja sam za vas ovom prilikom izdvojio jedan od zvučnijih naslova, crnohumornu dramu ''May December''.

Zbog temeljite pripreme za ulogu u nadolazećem nezavisnom filmu, slavna glumica Elizabeth (N. Portman) stiže u grad Savannah u Georgiji kako bi iz prve ruke saznala nešto više o osobi koju će tumačiti.

Ona se pak zove Gracie (J. Moore), na prvi pogled savršena majka i supruga, angažirana domaćica i privrednica, no svi je i dalje pamte po skandalu kojim je prije dva i pol desetljeća punila naslovnice tabloida i TV novosti diljem Amerike.

Kako bi što bolje spoznala njezinu intimnu stranu, Elizabeth mnogo vremena provodi kako sa samom Gracie tako i njezinim suprugom Joeom (C. Melton), poznanicima, ali i bivšim partnerom i djecom. Kroz taj cijeli proces istraživanja i razgovora, Elizabeth spozna prave razmjere skandala koji je tim ljudima nepovratno izmijenio živote, a istovremeno i potakne prave turbulencije u njihovom odnosu…

Žutilom i senzacionalizmom ispunjeni televizijski programi i časopisi/portali pokazali su se pravim ogledalom moralno izopačenog društva koje sadistički uživa u tuđoj patnji i jadu, a posebnu pozornost je koncem 90-ih, odnosno, početkom milenija izazvao slučaj američke učiteljice Mary Kay Letourneau za koju je ustanovljeno kako je imala seksualne odnose sa svojim dvanaestogodišnjim učenikom Vilijem Fualaauom.

May December (2023)

Režija: Todd Haynes

Uloge: Natalie Portman, Julianne Moore, Charles Melton, Cory Michael Smith, Elizabeth Yu, Gabriel Chung…

Žanr: Crna komedija, drama, psihološki

Trajanje: 117 min.

Spomenuti slučaj poslužio je kao inspiracija za priču, a potom i scenarij koji su zgotovili scenaristica Samy Burch i njezin suprug Alex Mechanik. Kontroverzni scenarij je producentskim kanalima stigao na kraju i do proslavljene glumice Natalie Portman koja je u njemu prepoznala snagu kritike društvenog, točnije, medijskog licemjerja, ali i duboku psihološku dramu o uzrocima i posljedicama.

Prvotno je razmišljala sama se primiti režije filma, no onda se sjetila Todda Haynesa čije bi autorsko umijeće moglo kompletnu ideju izdignuti iz okvira prosječnih drama. Haynes je naravno prihvatio, a istovremeno Portmanici i sugerirao glumicu za tumačenje kompleksne Gracie, naravno, svoju muzu Julianne Moore.

Kad se konačno posložila savršena postava iza (op.a. zanimljivo je za istaknuti kako je jedan od producenata i slavni komičar Will Ferrell) i ispred kamere (pridodajmo spomenutim divama još i Charlesa Meltona), šou je mogao krenuti.

Premda se uz film kači žanrovska etiketa 'crnohumorni', mnogima će ovakav oblik biti skriven, neprepoznatljiv ili naporan, no riječ je o pomno osmišljenom pristupu. Od jeftine melodramatike na tragu dugovječnih TV sapunica, naglašene, krajnje napete i dramatične glazbe - Marcelo Zarvos je po Haynesovom naputku obradio melodiju legendarnog Michela Legranda korištenu u Loseyevoj povijesnoj drami ''The Go-Between'' pa sve do simbolične završnice, humor je tu, negdje u prikrajku od kud suptilno vreba i nagriza. Tema pedofilije nije nikad imala ovakav tretman, a senzacionalizam takvu pljusku. 

Predatorica Gracie (još jednom maestralna Julianne Moore) je u svojoj iskrivljenoj personi (upravo je Bergmanov film ''Persona'' također poslužio kao inspiracija) složila sliku princeze u nevolji koju spašava mladi junak. To što njezin heroj ima tek trinaest godina (!) i što su svi zgroženi njezinim činom, njoj ne uništava iluziju.

Žrtva, točnije mladi ljubavnik i sam biva uvjeren u svoju ulogu junaka premda u tim formativnim godinama nije bio u stanju stvoriti vlastito mišljenje oko cijele situacije i bio je krajnje izmanipuliran što je u konačnici rezultiralo s preko dva desetljeća dugim brakom i troje djece.

Dolaskom Elisabeth (briljantna Portman – pogotovo u monološkom prizoru u kojem imitira Gracie), tajne izlaze na površinu, ideje se rasplinjuju poput mjehurića i iluzija 'visi u zraku'. Joe (iznenađujuće dobra izvedba Charlesa Meltona) postaje svjestan samog sebe i života nad kojim nikad nije ni imao kontrolu.

S druge pak strane, kao predstavnik industrije koja je lešinarski kružila oko cijelog slučaja, Elisabeth ispada gotovo jednaka manipulatorica koja ne bira sredstva kako bi stigla do svojeg krajnjeg cilja. Njezina tobože plemenita misija snimanja 'stvarne' Graciene priče pada u vodu uz moćan završetak koji pametno ismijava industriju jeftinih senzacija.  

Kompleksan i slojevit, u mnogočemu subverzivan, pametan i hrabar, ''May December'' je film kojeg su mnogi kritičari prošle godine s razlogom uvrstili na liste najboljih ostvarenja, a što se tiče samog Festivala tolerancije, svakako bacite pogled i na ostatak njihova program jer do ponedjeljka ćete imati priliku pogledati čitavu silu vrhunskih ostvarenja.

OCJENA: 4.5/5