Čudni su putevi… distributerski. Mnoštvo filmova tijekom godina smo znali prizivati u naša kina, suviše je bilo fantastičnih ostvarenja koja im nisu ni primirisala.

Pravila tržišta kino distribucije nerijetko uz nabavku individualnih, funkcioniraju i po principu kupovanja paketa određenih naslova na sajmovima filmova (često u sklopu filmskih festivala) pa tako na velikim ekranima domaćih kino dvorana nerijetko znaju završiti i trećerazredne francuske komedije, urnebesno loši horori i kojekakve negledljive bljuvotine, dok hrpa maestralnih uradaka ostane tek nedosanjani san predanih filmofila.  

U nekom od tih bizarnih paketa je najvjerojatnije 'slučajno zalutao' i ''The Convert'', najnoviji film nekoć iznimno hvaljenog i traženog, a sad nepravedno zaboravljenog novozelandskog redatelja Leeja Tamahorija. Za razliku od spomenutih smeća koja (ne)namjerno 'zagađuju' dvorane naših kina, ovaj se uz sve svoje mane i vrline svakako isplati pogledati. 

1830. britanski svećenik-laik Thomas Munro (G. Pearce) na putu je ka Novom Zelandu, točnije, britanskoj koloniji imena Epworth čiji su upravitelji odlučni u izgradnji civilizirane zajednice za što im je potrebno i duhovno vodstvo. Prije dolaska na destinaciju, Munro i posada se zaustave na obližnjem otočiću kako bi napravili sitnije popravke na brodu, no tamo se zateknu u sukobu dva maorska plemena.

The Convert (2023)

Režija: Lee Tamahori

Uloge: Guy Pearce, Tioreore Ngatai-Melbourne, Antonio Te Maioha, Jacqueline McKenzie, Lawrence Makoare, Dean O'Gorman, Marris Collins…

Žanr: Povijesni, drama

Trajanje: 119 min.

Munro uspije uvjeriti ratobornog poglavicu Akatarewu (L. Makaore) da poštedi život Rangimai (T. Ngatai-Melbourne), kćeri njegova rivala Maianuija (A. Te Maioha) te mu zauzvrat pokloni svojeg konja. 

Kad s Rangimai stigne u Epworth, dobar dio stanovnika ne bude baš pretjerano oduševljen Munroovim nesebičnim činom, no kako je zemlja koju nastanjuju u vlasništvu Maianuija, ne preostane im ništa drugo nego da je prihvate. Kad Maianuji ubrzo stigne u Epworth, on od Munroa zatraži da bude tutor njegovoj kćeri kako bi od njega saznala više o bjelačkoj vjeri, a za sobom ostavi i jednog mlađeg ratnika da je čuva. Munro u tobože civiliziranoj zajednici razotkrije rasističku netrpeljivost koja rezultira jednim gnjusnim činom, no ispostaviti će se kako pravi kaos tek slijedi…

Prije puna 3 desetljeća Lee Tamahori je zapanjio novozelandsku, a potom i globalnu filmsku zajednicu svojim dugometražnim debijem, potresnim portretom moderne zajednice Maora u fantastičnom ''Once Were Warriors''. Nakon takvog zapaženog prvijenca nije trebao dugo čekati na nemoralni poziv Hollywooda i sve ostalo je legenda. Paa… barem je bila do za njega kobne 2006. kad je uhićen na osnovu optužbi o prostituiranju (!).

Tamahori je onda možda i izbjegao zatvorsku kaznu, no Hollywood ne prašta loš publicitet. Postao je 'persona non grata'! I kad se pomislilo kako će redatelj uspješnica poput ''Along Came a Spider'' ili ''Die Another Day'' (da, onaj iz Bond franšize) potpuno potonuti u zaborav, on se malo pritajio, 2011. izbacio solidni ''The Devil's Double'', a zatim se vratio u rodni Novi Zeland gdje je ponovno udružio snage s glumcem Tamuerom Morrison kako bi stvorio još jednu moćnu priču posvećenu svojim maorskim korijenima, povijesnu dramu ''Mahana'' (2016.). Nakon toga? Muk.

Tako je bilo sve do 2022. kad je skupio solidan budžet za adaptaciju knjigu Hamisha Claytona imena ''Wulf''. Zašto baš ta knjiga? Mislim da vam je to već jasno iz samog sinopsisa. Tamahori je dobio još jednu savršenu priliku za kinematografskim prikazom kulture i vrijednosti, ali i mana 'svojih' maorskih predaka i to kroz povijesnu konturu. Od kostimografije, autentičnih prikaza plemenskih običaja, plesova, borbi, kulisa i castinga predvođenog uvijek fantastičnim Guyom Pearceom, Tamahori je imao slatke muke tijekom produkcije.

Priča? Uz klasičan sudar dviju rasa kakav smo viđali kroz nebrojene westerne i povijesne filmove, dobili smo i dašak romantike, moralističku pozadinu čovjeka mračne prošlosti, propitivanje duhovnog, ali klasične klišeje vezane uz gramzive bjelačke koloniste, ali i one o jedinstvu iliti – zajedno smo jači u borbi protiv većeg zla.

Tamahori je spomenuti 'koktel' solidno 'promućkao' premda ritmički nerijetko djeluje kao kakva kinematografska relikvija iz 90-ih ili početka milenija. To u konačnici i nije loša stvar jer film je lijepo sniman, vješto koristi prirodne kulise uvijek magičnog i krajnje filmičnog Novog Zelanda i gotovo je u potpunosti lišen zamornih CGI efekata.

Povrh svega, neupućeni, a siguran sam da ih je mnogo, će naučiti štošta o kulturnoj pozadini ovog fascinantnog naroda, ponosu koji ih je nekoć krasio i umalo sve koštao glava. ''The Convert'' možda i nije najbolji Tamahorijev film, nije niti savršen, ali svakako je vrijedan odlaska u kino. 

OCJENA: 3.5/5