Zahvaljujući ekipi zadarske kinoteke, ovog petka ćete (osim ako kiša ne odluči suprotno) konačno imati priliku pogledati najnoviji kontroverzni film Mladena Đorđevića, autora kultne horor triler drame ''Život i smrt porno bande''.

Kao i kod većine njegovih prijašnjih uradaka (uključujući i dokumentarce) u fokusu priče njegova novog filma ''Radnička klasa odlazi u pakao'' su mali ljudi, marginalci koje život ni na koji način ne mazi, očajnici spremni čak i na dijabolični pakt s đavlom sve kako bi im se sreća konačno osmjehnula.

Nakon sumnjivog požara u tvornici malog industrijskog gradića smještenog negdje na istoku Srbije, skupina stanovnika se okuplja pred zgradom uprave kako bi izvojevala pravdu za svoje najmilije koji su smrtno stradali u požaru, no od toga ne bude ništa. Da bi stvar bila još i gora, tvornicu će prodati i prenamijeniti u spalionicu otpada, a istraga požara će biti prekinuta.

Radnička klasa ide u pakao (2023)

Režija: Mladen Đorđević

Uloge: Tamara Krcunović, Leon Lučev, Szilvia Kriszan, Ivan Đorđević, Lidija Kordić, Momo Pićurić, Olivera Viktorović, Mirsad Tuka, Tomislav Trifunović, Dobrila Stojnić…

Žanr: Drama, horor, crna komedija

Trajanje: 127 min.

Iznevjereni od vlasti i crkve, nekolicina najgorljivijih protestanata uključujući i udovicu Svetlanu-Cecu (T. Krcunović), neuspješnog uzgajatelja činčila Radu-Pacova (I. Đorđević), ratnog veterana Milutina (M. Tuka), slavom opsjednutu Draginju (O. Viktorović) i od supruga zlostavljanu Stanku (S. Kriszan) sve svoje nade polože u bivšeg robijaša Miju (L. Lučev) koji im kroz okultne rituale ponudi nadu.

U gradiću se uskoro pojavi i misteriozni, šutljivi starac (M. Pićurić) za kojeg ekipa posumnja kako bi upravo on mogao biti onaj kojeg očekuju, njihov 'svjetlonoša'. Kontakt sa starcem i Mijine 'crne mise' u grupici pobudi samopouzdanje i želju za osvetom nad onima koji su im nanijeli bol…

Srpska kinematografija posljednjih nekoliko godina možda i ne bilježi neki impozantan broj vrhunskih ostvarenja, ali zahvaljujući individuama poput Đorđevića, nisu niti potpuno potonuli u kakvu kreativnu letargiju ili žanrovske klišeje. Mladen Đorđević je svakako jedan od osebujnih, u današnje vrijeme na ovim prostorima rijetkih autora koji se oslanjajući na stil nekad slavnog 'crnog talasa' na krajnje subverzivan način pripovijeda socijalno angažirane priče o običnim 'smrtnicima' i njihovoj borbi sa koruptivnim sustavom i tranzicijom, a to prvenstveno čini kroz vješto 'blendanje' žanrova. 

Takav slučaj imamo i u njegovom najnovijem filmu ''Radnička klasa odlazi u pakao''. Radnja je smještena u klasičnu, od Boga zaboravljenu vuko*ebinu, gdje je mali čovjek ostao zarobljen u limbu nekoć ponosnije prošlosti i klasične kapitalističke koruptivne tranzicije kroz koju su prvenstveno profitirali ratni profiteri, političari i kojekakvi pripadnici kriminalnog miljea. Jedina svjetla točka te skromne zajednice bila je tvornica koju su spomenuti kriminalci odlučili upropastiti sve kako bi na istom mjestu napravili 'tvornicu love' po vlastitom izboru, a u blizini i hotel (čitaj, bordel za višu klijentelu).  

Šačica najupornijih, tragedijom neoporavljenih građana pokušava se suprotstaviti nepravdi koja se nadvila na njihov gradić, ali dočim svi legalni i duhovni 'kanali' presuše, oni se okreću vračanju i praznovjerju. Takvu priliku koristi prepredeni Mijo (još jedna vrhunska izvedba našeg Leona Lučeva) koji ih uspije uvjeriti kako nadu i savjete trebaju potražiti u duhovnom svijetu kroz komunikaciju s preminulima, ali i njihovim pravim 'gospodarem', palim anđelom. Lakovjerni i očajni kakvi jesu, Svetlana (jako dobra Tamara Krcunović) i ostatak ekipe zahvaljujući Mijinim slatkorječivim 'izvedbama' razviju želju za osvetom što naravno dovede do eskalacije situacije u do tad 'mrtvom' gradiću.  

Đorđević kroz svoju neobičnu posloženu, ali evidentno satiričnu i bizarnu alegoriju pametno reflektira sliku društva iskrivljenih vrijednosti koje grca u problemima i koje je spremno na očajničke poteze kako bi si olakšalo inače tešku egzistenciju. Dobro nam znana korumpirana politika, kriminalno profiterstvo i praznovjerje čine ovaj film univerzalnim materijalom za sve zemlje koje su prošle ili još uvijek prolaze kroz težak proces tranzicije iz socijalističkog u demokratski ustroj, a tome možemo svjedočiti i mi koji se još uvijek ponosno busamo u prsa kao tobože dostojna članica EU, a kako tek onda neće Srbija i ostale države u okruženju.  

Za potrebe stvaranja autentičnog i napose uvjerljivog kolektiva male zajednice, Đorđević je angažirao velik broj naturščika koje je vrhunski spario s iskusnim glumcima poput Lučeva, Pićurića (izvanredan u svojoj 'nijemoj' izvedbi) ili Tuke (tragično je preminuo prošle godine) i upravo tu film dobiva posebnu dimenziju uvjerljivosti premda je sam njegov ritam u određenim dionicama pomalo neujednačen, odnosno, nepotrebno razvučen.

Unatoč toj, srećom ne pretjerano naglašenoj mani, ''Radnička klasa ide u pakao'' je ostvarenje koje je svakako vrijedno vaše pažnje. Uz prepoznatljiv srpski humor, nasilje koje se stapa s dekadencijom, opipljivu atmosferu nelagode i tjeskobe, lepezu karikaturalnih likova, ali i s puno duše, ovo je film koji otvoreno poručuje kako borba malo čovjeka ne smije nikad prestati i kako smo zajedno jači u borbi protiv istog neprijatelja, makar nam vjetar u leđa dao sam đavo.

OCJENA: 4/5