Malo tko je te 2018. mogao i pomisliti kako će jedan budžetom sićušan, ali idejom i srcem velik, ZF horor imena ''A Quiet Place'' postati pravi filmski fenomen koji će uključujući i nastavak iz 2020. zgrnuti preko 600 (!) milijuna dolarčića diljem globusa.

Kad stvoriš takvu 'zlatnu koku' gotovo iz ničeg, naravno da ćeš je 'tetošiti' dok god liježe dragocjena jaja, a jedno takvo se ovih dana 'izleglo' i u domaćim kinima.  

Terminalno bolesna i krajnje cinična Sam (L. Nyong'o) teško se nosi sa svojim stanjem i utjehu pronalazi jedino u svojem vjernom terapeutskom mačku Frodu (Schnitzel/Nico). Jedini kakav takav kontakt u izoliranom hospiciju Sam ima s brižnim bolničarem Reubenom (A. Wolff), a kako bi joj pružio malo veselja, on predloži da s još nekolicinom pacijenata otputuju do obližnjeg New Yorka na predstavu, potom i pizzu. Sam se nakon početnog nećkanja predomisli sve pod uvjetom da uistinu odu i na pizzu, na što se ekipa uputi ka gradu.  

Tijekom putovanja oni na nebu zapaze tragove nalik kiši sitnih meteora i bezbrižno nastave put. Predstava, ispostaviti će se lutkarska, u Sam probudi svojevrsne osjećaje tuge i ona devastirana iziđe na ulicu. Nedugo potom, New Yorkom zavlada kaos. Ljudi bježe na sve strane, sirene glasno zavijaju, od svugdje odjekuju buka i vriskovi, a kroz dim zapaljenih vozila i prašine nevidljivi neprijatelji grabe svoje prestravljene žrtve… 

Kako sam već spomenuo u uvodu, filmski fenomen Johna Krasinskog pronašao je plodno tlo kod publike i kritike, producenti su zadovoljno trljali gramzivim rukama dok su prebrojavali 'zelembaće' i nekoć uspješni TV komičar, a sad već afirmirani redatelj i scenarist, im/nam je dao - još.

A Quiet Place: Day One (2024)

Režija: Michael Sarnoski

Uloge: Lupita Nyong'o, Joseph Quinn, Alex Wolff, Djimon Hounsou, Eliane Umuhire, Takunda Khumalo, Alfie Todd…

Žanr: ZF, horor, drama

Trajanje: 99 min.

I dok su uz nemjerljivu porciju napetosti, svježine ideje i uzbuđenja, prvi i drugi nastavak scenaristički poslužili i kao savršene alegorije na temu roditeljstva i njegove snage u svijetu kojim vladaju 'čudovišta' (to se prvenstveno odnosilo na Trumpa i njegovu tadašnju administraciju), tj. temu odrastanja i preuzimanja odgovornosti, ovaj spin off/prequel najviše se dotiče teme ljudskosti u vremenima iskrivljenih vrijednosti.  

Krasinskom i produkciji je za tako naglašenu dramsku zadaću trebalo i kvalitetno autorsko ime, a njega su prvotno pronašli u 'indie' majstoru Jeffu Nicholsu. Stvari su se naizgled savršeno posložile dok spomenuti Nichols nije odlučio 'dignuti sidro' na osnovu kreativnih nesuglasica i otišao raditi na svojem dugo sanjanom projektu ''The Bikeriders'' (također ga možete pogledati u kinima).

Prije negoli se upalilo svjetlo za uzbunu, Krasinski je pronašao novog 'igrača'. Zahvaljujući kritičkom uspjehu njegova debitantskog dugometražnog filma ''Pig', Michael Sarnoski je postao nova 'vruća roba' u Hollywoodu i Krasinski ga je 'regrutirao' bez suvišnog razmišljanja.

Njih su dvojica zajedno složili scenarij, budžet je skočio na još uvijek prihvatljivih 67 milijuna dolara (usporedbe radi, prvi je koštao 'samo' 17), okupljena je provjerena ekipa na čelu s Lupitom Nyong'o - uz dodatak mladog Josepha Quinna (globalna popularnost mu je skočila zahvaljujući ulozi u TV serijalu ''Stranger Things''), dok je kulise ruralnih dijelova Amerike zamijenio 'staklenim neboderima' i mnoštvom napučeni Manhattan.

Dozu potencijalne opasnosti i napetosti u ostalim filmovima iz franšize prethodno je predstavljala novorođena beba, a ovdje je ta zadaća dopala mačka Froda. Da se takva ideja višestruko isplatila dokazuje i moja kći koja je tijekom gledanja više strepila za ovo ljupko krznato stvorenje negoli za nemarne ljude. Ne znam da li postoje kakve inačice mačjih Oskara, ali Frodo, točnije, Schnitzel i Nico (dva vrhunski trenirana i identična mačka) su ga bez ikakve dileme zaslužili.

Što smo u ovom spin offu dobili novog, a da već nismo vidjeli u spomenutim nastavcima? Ništa i štošta. New York, u ovom slučaju Manhattan, je svakako zahvalnija kulisa za stvaranje još i većeg osjećaja paranoje dok preživjeli moraju izbjegavati krhotine stakla i ostale prepreke pazeći da ih ne čuju krvoločni izvanzemaljci, no to ne znači da smo ovdje dobili svojevrsnu inačicu ''Aliensa'' koja pršti akcijom, pucačinama i adrenalinskim uzbuđenjem.

Dapače, Sam (inače jako dobra Lupita Nyong'o) u svojoj suicidnoj i tvrdoglavoj odiseji ka određenoj pizzeriji naleti na pogubljenog engleskog studenta prava Erica (i više nego solidan nastup Josepha Quinna) koji je nastaviti pratiti poput zalutalog psića, a negdje na tom putu se rodi priča o empatiji i solidarnosti.  

Dramatika predvlada akciju i horor i to na kraju krajeva nije ni loša stvar. Sarnoski je fino izbalansirao ta dva žanra i kreirao priču s vidljivom porukom i efektnim, krajnje emotivnim svršetkom. Premda su u ovoj prequel priči izostali neki odgovori na pitanja poput: -Tko su točno osvajači iz svemira i kako su se tu našli?-, vjerujem da ćemo ih dobiti u trećem nastavku kojeg je Krasinski nedavno počeo snimati, a nešto nova za reći će imati i kreatori istoimene igrice koja će također imati svoju skoru premijeru. 

Ideja se još nije izlizala u potpunosti, premda se ona prvotni osjećaji napetosti i uzbuđenja polako gube. Konačna ocjena bi realno bila niža za pola koplja, no biti ću velikodušan prvenstveno na račun nevjerojatnih mačjih i ljudskih glumaca.

OCJENA: 4/5