Za razliku od mnoštva animiranih filmova koji se primarno dotiču aktualnih tema ili pažnju gledatelja odvlače isključivo u svijet mašte i razonode, ''No Dogs or Italians Allowed'' je svojom pričom kod potpisnika ovih redaka prizvao nostalgiju...

I dok se protekle godine među domaćim (a bogme i globalnim) ljubiteljima animacije vodila polemika o genijalnosti Del Torova ''Pinokija'' ili relevantnosti ideje koju nosi ''Crvena panda'', mnogi nisu niti čuli niti imali priliku pogledati jedan mali film koji je u konačnici pokupio najveća priznanja s dobrog broj najznačajnijih animiranih i inih festivala poput onih u Annecyju, Bucheonu, Tokiju ili pak na Europskim filmskim nagradama.  

No Dogs or Italians Allowed (2022)

Režija: Alain Ughetto Glasovi: Ariane Ascaride, Alain Ughetto, Stefano Paganini, Diego Giuliani, Christophe Gatto, Laurent Pasquier, Bruno Fontaine, Angelo Rinna… Žanr: Animirani Trajanje: 70 min.

Riječ je o jednom pravom malom nebrušenom dijamantu stop animacije imena ''No Dogs or Italians Allowed'' iliti izvorno, ''Interdit aux chiens et aux Italiens'' kojeg uz malo volje možete pronaći na određenom streaming servisu ili pak majci svih mreža. 

Početkom 20. stoljeća Luigi Ughetto (S. Paganini) odluči s braćom napustiti rodno selo smješteno na sjeveru Italije (Piedmont) sve kako bi pokušali pronaći bolju budućnost za svoju mnogobrojnu, izmučenu i pregladnjelu obitelj.

Prva postaja na putu za 'Raj' nalazi u francuskom dijelu Alpi gdje se Luigi i braća zaposle kao radnici na planinskoj cesti, a kasnije i tunelu.

Tamo upoznaje svoju buduću suprugu, Cesiru (A. Ascaride), no ratne fanfare ga ubrzo odvedu na afrički kontinent gdje u sukobu jedan od braće izgubi život. No to je tek početak paklenog puta do prosperiteta obitelji Ughetti i njihova vlastita komadića raja… 

Za razliku od mnoštva animiranih filmova koji se primarno dotiču aktualnih tema ili pažnju gledatelja odvlače isključivo u svijet mašte i razonode, ''No Dogs or Italians Allowed'' je svojom pričom kod potpisnika ovih redaka prizvao nostalgiju.

Premda sam već debelo zagazio u četvrto desetljeće života, kristalno čisto se sjećam priča svojih 'babe' i 'dida' koje su mi kao dječaku zvučale poprilično jezovito i neshvatljivo.

Nije mi naime bilo jasno kako su se u svojoj mladosti mogli daleko lakše negoli je to danas slučaj nositi s gubitkom djeteta, neimaštinom, glađu i ratnim vihorima, a pogotovo mi nije bio jasan njihov hladan odgovor na takva i slična pitanja koji je odzvanjao u mojim ušima, -Tako je to bilo.- 

Kad mi je formativne godine uništio rat, donekle sam počeo shvaćati njihov svojevrsni cinizam jer sranja uvijek dolaze u paketu i čovjek ponekad jednostavno ne stigne niti oplakivati, niti žaliti, niti razmišljati o zlu koje ga je pogodilo već tvrdoglavo uzdignuti glavu i nastaviti dalje.

Povratak u prošlost vlastite obitelji preokupirala je i autora filma, Alaina Ughetta, naturaliziranog Francuza, potomka u sinopsisu spomenutog Luigija.

I on je poput mene bio fasciniran snagom vlastitih predaka, jednostavnih, ali krajnje žilavih ljudi koji su unatoč svim nedaćama koje su ih pogađale, nastavljali borbu. Borbu sa životom i svim neprilikama koje život nosi. 

Alain Ughetto nije početnik, štoviše, čovjek je rođen sad već daleke 1950. i za sobom začudo ima tek nekolicinu kratkometražnih animiranih filmova (za ''La boule'' je 1985. čak i osvojio prestižnog Cesara), odnosno, dugometražni debi ''Jasmine'' iz 2013., ali sve je to izgleda bio test za njegov najosobniji, životno najbitniji projekt animatorske karijere.

Slušajući gotovo cijeli svoj život tek fragmente iz bolne prošlosti obitelji Ughetto i kako su postali naturalizirani Francuzi, autor je odlučio te priče i pričice ovjekovječiti na najbolji način za koji je znao, kroz stop animaciju. Involvirao je i sebe u film, točnije, svoje ruke, a kroz naraciju nas vraća na početak ili bolje rečeno, novi obiteljski početak.  

Nije im bilo lako.

Izrabljivani od strane crkve, na škrtoj i neplodnoj zemlji, obitelj Ughetto je morala razmišljati o alternativi, a nju je prizvao Luigi i njegova dva mlađa brata. Isprva su se uputili na drugu stranu Alpi gdje je bilo posla, ali i gdje su siroti Talijani, najjeftinija dostupna radna snaga umirali kao muhe. Kao da glad i nehumani radni uvjeti nisu bili dovoljni, rodna država bi ih se uvijek sjetila kad bi planuo neki novi ratni sukob i tada bi rudnike i tucanje kamena na planinskim putevima morali zamijeniti rovovima.

Nova država i okruženje ih s druge pak strane nisu baš čekali raširenih ruku. Kad su im trebali za najgore poslove, bili su im dovoljno dobri.

Bilo je tu dakako i nekih lijepih dana, no oni su pravilu bili prava rijetkost.  

Sve to i mnogo više nas kao gledatelje kroz inovativnu, zabavnu i učinkovitu animaciju čini pravim svjedocima vremena i događaja na koje su mnogi zaboravili ili ne žele o njima pričati, a svakako bi trebali.

Kad pomislite da vam u životu ne cvjetaju ruže, prisjetite se naših predaka koji su se nosili s puno gorim i težim stvarima negoli je to COVID-19, poplava, nevera ili ispražnjen akumulator u automobilu. Ughetto se pobrinuo da njegova obitelj zauvijek ostane zabilježena u filmskim analima, a nas gledatelje je ponukao na razmišljanje i divljenje.

Kroz samo 70 minuta, doznali smo baš sve najznačajnije događaje iz života jedne obitelji koja je samo tražila novu priliku. 

OCJENA: 4.5/5