U ovom smo tjednu konačno mogli doznati čije su višemjesečne skupocjene kampanje i lobiranja naišli na plodno tlo članova američke i britanske filmske akademije i za koga ćemo moći navijati (ili ne) na nadolazećoj BAFTI i Oskarima.

Planirao sam se uputiti do kina kako bi doznao zbog čega je do sad najambiciozniji film (op.a. ''Babylon'') u karijeri dragog mi redatelja Chazellea ispao financijski, ali po svima sudeći i kreativni flop, no nešto se izgleda moralo pitati i viruse i prehlade koje su me 'zavidale' za krevet.  

Ništa zato, s friško objelodanjenim kandidatima za u uvodu spomenute nagrade, pravo je vrijeme za osvrt onih o kojima vam još nisam imao priliku pisati. Uz otprije znane favorite ''Everything Everywhere All at Once'' i ''The Banshees of the Inisherin'' (stiže nam u kina idući tjedan), najviše nominacija je skupila treća filmska adaptacija istoimenog epskog antiratnog romana Ericha Marije Remarquea, ''All Quiet on the Western Front''.

All Quiet on the Western Front (2022)

Režija: Edward Berger

Uloge: Felix Kammerer, Albrecht Schuch, Aaron Hilmer, Moritz Klaus, Adrian Grünewald, Edin Hasanovic, Daniel Brühl…

Žanr: Ratni, drama

Trajanje: 147 min.

Glavni adut TV giganta 'Netflixa' vrti se na njihovom servisu još od početka studenog, a zahvaljujući pustim nominacijama i nagradama koje je uspio prikupiti u posljednje vrijeme, bio bi konačno red da mu posvetim pokoji redak.

Na proljeće 1917. četvorica golobradih mladića i najboljih prijatelja, Paul (F. Kammerer), Albert (A. Hilmer), Franz (M. Klaus) i Ludwig (A. Grünewald) nepromišljeno i naivno podliježu, poput mnogih im vršnjaka, imperijalističkoj ratnoj propagandi te se prijavljuju u vojsku i odlazak na zapadnu frontu.

Uz zanesenjačku ideju kako će već za par dana trijumfalno ušetati u Pariz i uživati u svim blagodatima Francuske, četvorka nije ni svjesna kako umjesto izleta u raj putuje direktno u pakao na Zemlji. Već prve večeri u topničkoj paljbi smrtno strada Ludwig i ekipa se jako brzo otrježnjava i postaje svjesna kako su tu dovedeni isključivo kao friška stoka za klanje…

I tako narednih dva i pol sata. Smrt, bol i stradanja. Da, rat je sranje i svi koji misle suprotno su idioti, a idiota ne manjka ni gotovo stoljeće otkako je Remarque izbacio svoj roman. Nažalost, ljudska glupost ne poznaje granice i umjesto da čovječanstvo njegovu traumatičnu priču o apsurdu ratovanja shvati kao bolnu i iskrenu opomenu, ono se međusobno 'kolje' i u momentu dok ispisujem ove riječi. Za što i koga? Iskompleksirane patuljke koji imaju fetiš na svjetsku dominaciju? Isfrustrirane generale koji ne znaju što sa sobom kad prestanu svirati ratne fanfare? 

Tragična je spoznaja što se nepromišljenih idiota poput Paula i njegove ekipe i dalje može susresti na svakom koraku, da ne kažem Internet prostranstvima kroz koja prosipaju svoja krvoločna uvjerenja. Nameće se stoga glavno pitanje -Da li nam je trebala već treća adaptacija iste priče o najkrvavijem i najbrutalnijem ratu koji se zbio prije više od stoljeća?

Osobno sam mogao i bez njega jer sam tu, ali i bezbroj sličnih ratnih priča s istim porukama imao priliku pogledati već na stotine puta, uključujući i adaptacije iz 1930. i 1979., ali ponavljam, u ovom trenutku europskim tlom ponovno bukti jedan veliki sukob i tajming ovakve moralističke epopeje je savršeno pogođen. Možda se nove generacije golobradih mladića ispunjenih testosteronima nakon gledanja ovakvog mučnog iskustva neće više toliko junačiti i busati šakom u nadmena prsa, ali možda…samo…možda.  

Izuzev besprijekorne tehničke i produkcijske realizacije, Bergerova, a ujedno i prva njemačka adaptacija romana, obiluje određenim uistinu dojmljivim i napose poetičnim prizorima koji će se mnogima dobro urezati u gledateljsko pamćenje. To se primjerice odnosi na sam uvod u kojem nijemo pratimo kotačić (u ovom slučaju vojnička odora) bezdušne ratne mašinerije kako se neprestano vrti i na svojem nezaustavljivom putu kupi nove putnike za sam pakao.  

Za razliku od ranije spomenutih adaptacija (valja spomenuta da je ona iz 1930. u konačnici zavrijedila Oskare za najbolji film i režiju), najfriškija je bez ikakve dileme grafički najeksplicitnija i najbrutalnija u dočaravanju ratnih strahota, a ne libi se i prikazati vojnički život do najsitnijih detalja. No to ni ne čudi suviše jer smo se na takve i slične prizore kroz ovaj žanr već odavno navikli. 

E sad, da li je Bergerov antiratni ep uz puste nominacije u tehničkim kategorijama (moram priznati, posve zasluženo) zaslužio i one za najbolji film i scenarij, dalo bi se raspravljati.

Kao što sam već u par navrata spomenuo, poruka koju nosi je već viđena i prožvakana spika i ja ga osobno ne bi uvrstio među kandidate za najbolje ostvarenje (op.a. također se nalazi i među kandidatima za najbolji strani film), no ako su se tamo mogli također naći i propagandni skupocjeni studijski naslovi poput nastavaka ''Top Guna'' ili ''Avatara'', neka im i bude. Netflix se sa svojim šoldima ionako gura gdje god i kako god može, a ovo je srećom ipak jedan od ponajboljih im filmova iz protekle godine.  

Kvalitetno režiran (tu su mu nominaciju ipak uskratili), tehnički gotovo savršen te više nego solidno odglumljen, ''All Quiet on the Western Front'' je svakako nezaobilazan materijal za one koji sličnu priču do sad nisu vidjeli. Oskari? Možda, ali teško u nekoj od glavnih kategorija.

OCJENA: 4/5