Nakon hrvatske premijere na Pula film festivalu, u kina nam je stigla jedna prava celuloidna ljetna kartolina u kojoj će podjednako uživati sve generacije, a prvenstveno djeca na pragu adolescencije.

Regionalni kino hit, ''Ljeto kada sam naučila letjeti'', s pravom priziva poznatu floskulu 'zabava za cijelu obitelj', a to ga dodatno čini naslovom koji se ne propušta.

Umjesto zajedničkog ljetnog kampiranja s najboljom prijateljicom i njezinim starijim bratom u kojeg je potajno zatreskana, 12-godišnja beogradska djevojčica Sofija 'osuđena' je na odlazak s bakom Marijom (O. Odanović) kod njezine sestre Luce (S. Sinovčić) na rodni Hvar. Po dolasku na otok Sofija je unatoč promjeni plana odlučna u namjeri da ostvari zacrtane ciljeve, a to su među ostalima pronalazak kul ekipe, super fotke za društvene mreže i prvi poljubac. I baš kad se odluči na prvi korak, baka je stopira u naumu s nekim sramotnim činom poput pretjeranog nanošenja kreme za sunčanje na lice ili sl. Sofija uskoro shvati kako njezina baka skriva i određene obiteljske tajne…

Publika s uvodom spomenutog festivala ispratila je povratnički film redatelja Radivoja Andrića gromoglasnim pljeskom i ovacijama što ni ne čudi pretjerano uzevši u obzir činjenicu kako je i prije dolaska u Pulu, ''Ljeto kada sam naučila letjeti'' (izvorno, ''Leto kada sam naučila da letim'') u matičnoj Srbiji u kinima skupio impozantnih 200 000 gledatelja.  

Zlobnici će reći kako ta brojka nije niti približna onima koje su polučili ''Južni vetar'' i sl. hitovi, no ne treba zaboraviti kako je ovdje ipak riječ o obiteljskom filmu čija se radnja pretežito odvija u Hrvatskoj. Nastao prema istoimenoj knjizi za djecu i mlade autorice Jasminke Perović, Andrićev film vjerno prati literarni predložak koji se uz priču o odrastanju dotiče i određenih tema koje od domovinskog rata nisu uspjeli riješiti niti diplomati, niti kojekakvi mirotvorci.

Da, priča je ovo o odrastanju jedne djevojčice, njezinim ljubavnim tegobama i prilagodbi novom okruženju i ljudima, ali isto tako i o oprostu, pomirenjima i sjećanjima na ljepše dane.

Ljeto kada sam naučila letjeti (2022)

Režija: Radivoje Andrić

Uloge: Klara Hrvanović, Olga Odanović, Snježana Sinovčić, Žarko Laušević, Luka Bajto, Ema Kereta Rogić, Vanda Boban, Frano Lasić…

Žanr: Obiteljski

Trajanje: 87 min.

Premda su te poruke skrivene u drugom planu, u konačnici odzvanjanju dovoljno snažno kako bi potakle pitanja onih kojima neće biti jasni prethodno narušeni odnosi unutar jedne obitelji.  

Gledao sam film sa svojom djevojčicom koja je upravo u sličnim godinama i mentalnom sklopu kao i glavna protagonistica filma te me je u jednom momentu zbunjena poput Sofije zapitala: -U čemu je problem? Zašto više ne pričaju?- E to je taj svijet odraslih, draga moja curo. Svijet u kojem smo u prošlosti primili nezaboravno bolne ožiljke zbog kojih smo na kraju krivili sve, uključujući i one koji nas bezuvjetno vole i koji su za to najmanje krivi.  

Mala je tad shvatila, shvatila je i Sofija. Put k odrastanju je uvijek težak, a kad konačno odrasteš, nerijetko se ponašaš gore od djeteta. Šutnja, prijezir i odvraćanje pogleda u drugom smjeru. S vremenom ti i slični osjećaji dobiju poseban okus gorčine i to se manifestira kroz ponašanje i pogled na svijet oko sebe. Takva je Sofijina baka Marija. Žena koja podjednako žudi i strepi od povratka na rodni otok. Djevojčici to naravno nije isprva jasno jer ona samo želi loviti korak sa svojim vršnjacima i vremenom u kojem živi. Ne shvaća njezina ogorčena baka što su to selfiji ili kul ekipa. Dapače, baka joj među ostalom čak brani pojesti veći sladoled jer će se zbog njega tobože prehladiti. 

Generacijski jaz između njih dvije je ogroman, no njega pokušava, a u konačnici i uspijeva popuniti i povezati Marijina sestra Luce, žena koja pršti dobrotom i pozitivnim stavom. Ona staloženo popravlja narušene odnose i nerazumijevanje, a Sofija je naprosto obožava. Kako to i inače u životima biva, kad se sve stvari konačno poslože na svoje mjesto, a u Sofijinom slučaju su to dakako unaprijed zacrtani ciljevi, iznenada se nadvije jedan sivi oblak koji postaje nužan kako za Sofiju na njezinom putu k odrastanju tako i Mariju i njezino sučeljavanje s prošlošću. 

Andrić ("Tri palme za dvije bitange i ribicu", "Munje!" i "Kad porastem biću kengur") je izabrao savršen materijal za svoj filmski povratak nakon gotovo puna dva desetljeća izbivanja i ne vjerujem kako bi bilo tko od njegovih kolega napravio bolji posao. Naime, njegov dosadašnji opus obilježen je generacijskim pričama o mladima i njihovim životnim preokupacijama, a ovdje je tu dob spustio na razinu niže i vješto je povezao s onima starije dobi.  

Isto tako valja naglasiti kako je unatoč određenim teškim trenucima i temama gotovo cijelo vrijeme trajanja filma uspio zadržati otkačen, mladenački šaren i pozitivan osjećaj koji će kod starijih s lakoćom izmamiti nostalgična sjećanja i osmijehe na lica dok će se oni mlađi moći poistovjetiti s glavnom protagonisticom i njezinim životnim ciljevima. Baš to, zabava za cijelu obitelj koja sa sobom nosi jednu snažnu i humanu poruku pomirbe i bolje zajedničke budućnosti.

Dok političari s istim žarom i dalje raspiruju osjećaje mržnje i netrpeljivosti, mlađe generacije će kroz ovakvu i slične priče lako moći saznati pravu istinu i pravi životni put. I da, za sam kraj svakako moram izdvojiti i izvanrednu glumačku ekipu uključujući i zapaženu epizodu naše najmlađe zadarske glumice, Eme Kerete Rogić. Film će biti prikazan ove nedjelje na ljetnoj pozornici naše kinoteke, mjestu stvorenom da spaja generacije. Stoga, dijete ili unuka pod ruku i zajedno krenite na ovo divno filmsko putovanje.

OCJENA: 4.5/5