Prije 35 godina jedan je izvanzemaljac s lakoćom otpuhao ultra mišićave, testosteronima nabijene vojne specijalce u džunglama Val Verdea, no na kraj mu je nadljudskim naporima ipak stao Termina…, ovaj, khmmm… Alan 'Dutch' Schaefer AKA Arnold Schwarzenegger.

Riječ je dakako o filmu ''Predator'' koji se promptno po svojem premijernom prikazivanju zlatnim slovima upisao u povijest ZF žanra i stvorio franšizu koja je trebala parirati (kasnije se i sukobio s njim) ako ne i pokušati s trona svrgnuti onu balavog svemirskog tamanitelja zvanog 'Alien'.

I dok su nastavci Predatora kroz desetljeća uz puste fanfare stizali u kina, u konačnici nisu (iznimka je jedino podcijenjeni ''Predator 2'') niti okrznuli status izvornog filma, no prije nekoliko dana, kroz mala vrata (čitaj, streaming platforme) pojavio se prednastavak koji je konačno uspio sprati ljagu svojih prethodnika ili barem većine njih.

Prey (2022)

Režija: Dan Trachtenberg

Uloge: Amber Midthunder, Dakota Beavers, Dane DiLiegro, Stormee Kipp, Michelle Thrush, Julian Black Antelope, Stefany Mathias, Bennett Taylor, Mike Paterson, Nelson Leis …

Žanr: ZF, akcija, avantura

Trajanje: 99 min.

Godina je 1719., mlada Naru (A. Midthunder) iz plemena Komanča pokušava dokazati vlastitom bratu (D. Beavers) i plemenskim glavešinama kako nije poput ostalih žena predodređena za kuhanje, pranje, rađanje ili vidanje rana ratnika pri povratku iz lova ili ratnih pohoda. Ultimativnu priliku za dokazivanjem nenadano dobije kad se u šumama Velike ravnice pojavi intergalaktički lovac na trofeje, zastrašujući Predator…   

Eh da, ono o čemu smo maštarili kao klinci i tiho priželjkivali, Trachtenberg je sproveo u djelo. Što bi se dogodilo kad bi Predator posjetio naš planet u nekom drugom vremenskom periodu, po mogućnosti prošlosti? Ideja ima na pretek. Vikinzi, vitezovi, gusari, kauboji…, Indijanci! Zašto ne? Pravi je trenutak da Hollywood prizna sustavnu diskriminaciju rase koju su njihovi preci potamanili dok su iz Europe 'uvozili demokraciju'.  

Posljednjih godina se politička, rasna, spolna i seksualna korektnost polako ustalila u filmskoj industriji i nakon crne i žute rase, na red je konačno stigla i crvena. Ruku na srce, bilo je u prošlosti korektnih tretmana i fantastičnih filmova koji su na najbolji način predstavili njihovu kulturu i tradiciju, no s ovim smo uspjeli konačno dobiti i jednu heroinu koja ne nosi ime Pocahontas.  

Trachtenberg je odlučio dobro poznatu priču o lovcu i lovini vratiti u vrijeme kad su Zemljom koračali najponosniji ratnici, lovci i tragači i unatoč njihovom primitivnom naoružanju, jasno je kako se Predator u takvom okruženju neće tek tako samo prošetati i trijumfalno vratiti na svoj planet opasan lubanjama svojih lovina. Da bi stvari bile u skladu s još jednim sveprisutnim trendom, najveća prepreka na tom putu postaje mu žena koja želi i će dokazati kako prava snaga ne leži isključivo u mišićima.

Na putu ka vlastitoj emancipaciji, Naru (odlična izvedba Amber Midthunder) nailazi na klasične prepreke (čitaj, muškarce) i u svojoj želji za dokazivanjem polako izgara sve kako bi u pravom trenutku iz sebe izvukla posljednji atom snage i umješnosti te se suprotstavila naizgled nesavladivom suparniku.

Vješto promatrajući to izvanzemaljsko, naizgled superiorno biće, ona pronalazi njegove slabe točke što dovodi do zaključka kako je i sam Predator još uvijek neiskusan lovac sklon pogreškama.  

Ono što ovaj film izdvaja, a i istovremeno i uzdiže spram ostalih nastavaka je slojevita karakterizacija glavnog heroja, odnosno, heroine. U tom procesu srećom nije zaboravljena ni adekvatna količina adrenalinske zabave i na koncu dobivamo više od očekivanog.

Osobno me najviše dojmio autentičan prikaz indijanske kulture, angažman glumačke i ine ekipe koja je sastavljena mahom od indijanskih glumaca i filmskog osoblja kao i Trachtenbergovo inzistiranje na snimanju dvije zvučne verzije filma. Da, ekipa je naknadno nasnimila sve dijaloge isključivo na čejenskom, izuzev onih koji se odvijaju na francuskom. A kad smo već kod Francuza, oni su u ovoj priči savršeno poslužili kao brutalna metafora ljudske (čitaj, zapadnjačke) pohlepe.

Šteta je što ovaj, možda i najbolji nastavak ili barem ravnopravan onom iz 1990. nije uspio pronaći svoj put do kinodvorana. Trachtenberg je već drugi put u karijeri (op.a. ''10 Cloverfield Lane'') pokazao i dokazao kako se uz dužno poštovanje spram originalnom filmu može stvoriti zasebna i originalna priča koja će uz dovitljive reference na koncu konca ipak ostati povezana s ostatkom franšize. Nastavak? Postoji mogućnost, no idemo korak po korak.

OCJENA: 4/5