Prije negoli dvoranama multipleksa po četvrti put zatutnji bog grmljavine, Thor, stignete još uloviti hvaljeni hororac Scotta Derricksona, ''The Black Phone''.

Godina je 1978., predgrađem Denvera vreba otmičar djece, medijski prozvan 'Grabitelj'. No za dječaka Finneya (M. Thames) i njegovu sestru Gwen (M. McGraw) veći teror se zbiva iza zatvorenih vrata obiteljske kuće gdje gotovo svakodnevno trpe fizičko zlostavljanje od strane alkoholiziranog oca (J. Davies), odnosno, na školskim hodnicima i ulicama gdje ih znaju zaskočiti školski bullyji.

The Black Phone (2021)

Režija: Scott Derrickson

Uloge: Mason Thames, Madeleine McGraw, Ethan Hawke, Jeremy Davies, E. Roger Mitchell, Troy Rudeseal, James Ransone…

Žanr: Horor, triler

Trajanje: 103 min.

Kad Grabitelj (E. Hawke) otme i Finneyevog zaštitničkog prijatelja Robina, njegov život postaje tim i teži jer bullyji postaju još intenzivniji u svojim napadima. On stoički trpi nasilje dok mu sestra uporno ponavlja kako je vrijeme da se zauzme za sebe.

Nakon što se jednog dana po izlasku iz škole rastane sa Gwen, Finney na putu ka kući susretne crni kombi i mađioničara koji ga prevarom ubaci u vozilo. Kad se probudi u zapuštenom podrumu nečije kuće, Finney shvaća kako je i on postao žrtva Grabitelja. Nemoćan u pokušaju bijega, dječak nenadano dobiva pomoć od strane prethodnih otmičarevih žrtava koje ga kontaktiraju putem isključenog crnog telefona…

Nakon uspjelog izleta u visokobudžetne superherojske vode (op.a. ''Doctor Strange'') i ne tako ugodnog raskida ugovora s 'Marvelom' uslijed snimanja nastavka istog, proslavljeni redatelj horor filmova Scott Derrickson (''The Exorcism of Emily Rose'', ''Sinister'', ''Sinister 2'', ''Deliver Us from Evil''…) mogao se u komotno posvetiti unaprijed planiranoj adaptaciji kratke priče Joea Hilla, ''The Black Phone''.  

Naime, spomenuti Hill (punim imenom Joseph Hillström King), pravi je tatin sin (op.a. otac mu je najpopularniji pisac horora, Stephen King) koji potvrđuje ono pravilo o jabuci i stablu te su njegovi romani i kratke priče do sad mahom sakupili priznanja kritike i publike, a isto tako je i privukao pozornost Hollywooda pa je 'tatica' dobio konkurenciju što se tiče adaptacija horor priča i romana (uz brojne kratke filmove i seriju ''NOS4A2'' valja svakako izdvojiti i filmsku adaptaciju Hillova istoimenog romana ''Horns'' u režiji Alexandra Aje).

Derrickson je potpomognut svojim stalnim suradnikom, scenaristom C. Robertom Cargillom u Hillovoj priči pronašao mnoštvo dodirnih točaka s vlastitim djetinjstvom, fobijama i traumama te je spremno uskočio u jureći vlak nostalgije koji proteklih godina uspjelo tutnji malim (''Stranger Things'') i velikim (''IT'' i ''IT 2'') ekranima.

Premda smo se do sad mogli nagledati na desetke, možda i stotine filmova o serijskim ubojicama i otimačima djece, malo koji je to uspio povezati s faktorom nadnaravnog. Kako je Derrickson s demonskim pojavama već ionako na 'ti', ovakva priča mu je legla kao budali šamar.

Redatelj nas estetikom vraća u zlokobna američka predgrađa s konca 70-ih kojima su filmski svojevremeno šetali kojekakvi psihopati s maskama (primjerice svima znani Michael Myers), no fokus ovdje prvenstveno zadržava na likovima djece, točnije, bratu i sestri koji se redovno nose s kojekakvim problemima i nedaćama.

Takvo okrutno i bolno okruženje prisiljava ih na naglo odrastanje i zauzimanje za same sebe u čemu Gwen (briljantna Madeleine McGraw) prednjači (također posjeduje vidovnjačke sposobnosti) nad povučenim i preplašenim bratom. Tek prilikom samog suočavanja sa smrću, Finney (dosta dobar Mason Thames) se uspijeva trgnuti i krenuti u grčevitu borbu za život.

Redatelj uspješno gradi atmosferu i nelagodu, ubacuje i dovoljno humorističnih momenata da razbije napetost, no scenaristički ipak ne pruža dovoljno prostora za karakterizaciju lika negativca (maestralni Ethan Hawke u neprepoznatljivom dijaboličnom izdanju). Iako je kristalno jasno kako je Grabitelj jedna duboko poremećena osoba, njegovi motivi su nepoznati, a isto tako nije jasno i zašto u podrumu uopće drži naslovni telefon.  

Postoje tu još neke određene scenarističke nelogičnosti i uz malo promišljeniju razradu likova i radnje, imali bi pred sobom jedno pravo žanrovsko remek-djelo, no spomenutim manama unatoč, ''The Black Phone'' je svakako pravo osvježenje za fanove horora u kojem svakako valja istaknuti fantastične glumačke izvedbe, efektnu glazbu Marka Korvenu, kvalitetnu režiju i intrigantnu ideju.

OCJENA: 3.5/5