Protekli tjedan smo isključivo posvetili posljednjoj filmskoj inkarnaciji voljenog čovjeka-šišmiša, Batmanu, a sad se pak vraćamo oskarovskim kandidatima jer vrijeme do same dodijele neminovno curi. Apsolutna pozornost ovaj put odlazi filmu koji je iznova ispisao povijest same nagrade ostvarivši nominacije za najbolji dokumentarni, animirani i strani film!

Da, dobro ste pročitali. Jedan te isti naslov u tri naizgled sasvim nespojive kategorije. Kako je to uopće moguće, pitate se? Krenimo mi ipak redom. Prvo radnja, a onda odgovori na ona klasična zašto i kako pitanja i razlozi zbog kojih se ovaj film nipošto ne propušta.

Uspješan afganistanski izbjeglica Amin Nawabi na pragu uplovljavanja u bračne vode s dugogodišnjim partnerom konačno je spreman istresti vlastitu dušu u intervjuu u kojem prvi put kazuje o odrastanju u rodnom Kabulu, političkim previranjima i građanskom ratu koji je prisilio članove njegove obitelji na izgnanstvo, ali i vlastitoj potrazi za identitetom…  

Flee (2021)

Režija: Jonas Poher Rasmussen

Glasovi: Amin Nawabi, Daniel Karimyar, Fardin Mijdzadeh, Belal Faiz, Milad Eskandri, Zahra Mehrwarz, Elaha Faiz, Sadia Faiz, Rashid Aitouganov, Georg Jagunov, Navid Nazir...

Žanr: Dokumentarni, animirani, biografski

Trajanje: 89 min.

Danski dokumentarist Jonas Poher Rasmussen je nakon zapaženih dugometražnih filmova ''Searching for Bill'' (2012.) i ''What He Did'' (2015.) odlučio svijetu otkriti nevjerojatnu priču o svojem afganistanskom prijatelju Aminu, a kako bi zaštitio njegov i identitet njegove obitelji, pristupio je tehnici kakvom je izraelski autor Ari Folman zapanjio svijet 2008. u filmu ''Waltz With Bashir''.  

Ukratko, svoje razgovore s Aminom i rekonstrukciju događaja iz života njega i njegove obitelji povjerio je pravoj maloj vojsci animatora koji su kroz različite tehnike animacije, ponajprije one nalik stripu, podarili novi život glavnom liku, ali nas i vratili u njegovo djetinjstvo, odnosno, dugogodišnji mukotrpan izgnanički put do konačnog utočišta u Danskoj. Animaciji je povremeno pripojio i arhivske dokumentarne snimke nekih od ključnih momenata iz geopolitičke povijesti Afganistana, ali i tragičnih izbjegličkih sudbina.

Isprva Amin nije bio spreman Rasmussenu govoriti o određenim temama poput one o njegovu, netragom nestalu ocu, ali s vremenom se započne u potpunosti otvarati i otkrivati nam sve svoje zatomljene osjećaje. Uz strahote koje su, poput tisuća drugih Afganistanaca, njegova obitelj i on doživjeli, Amin nam priča i o sebi, odnosno, borbi za otkrivanjem vlastita identiteta. Kad je prvi put osjetio naklonost spram muškom rodu, kako će na to reagirati njegova obitelj, ali i okolina, kako izbrisati taj osjećaj?

Ova, u mnogočemu potresna, no istovremeno za gledatelje empatična i inspirirajuća priča, bolno je iskrena posveta svim onim ljudima čiji su se životi pretvorili u pakao dočim su postali pijunske figure na globalnoj geopolitičkoj šahovskoj ploči. Bezbrižni i nevini dječji životi Amina, njegovih sestara i brata netragom su nestali s prvim zvukom ratnih fanfara kad su naglo i brutalno prisiljeni na (pre)brzo odrastanje u nepoznatom svijetu koji zazire od stranaca i njihovih običaja.  

Aminova nas je priča tako među ostalom upoznala s bešćutnošću ruskih policajaca i bezobzirnih švercera ljudi, suludoj volji za preživljavanjem, ali i odricanjima, laži i strahom. I sad kad je u neku ruku konačno siguran i slobodan, on je i dalje u strahu, a da su njegova i slične sudbine u jednom neprekidnom limbu, bolno nas nažalost podsjećaju rat u Siriji ili friški sukob u Ukrajini. Povijest ipak nije učiteljica života za sav ljudski (iz)rod, zar ne?  

Kvalitetu ovako posebnog projekta prepoznali su među ostalima i međunarodno poznati glumci Riz Ahmed i Nikolaj Coster-Waldau koji su kao koproducenti sufinancirali film, a hoće li se ''Flee'' pokraj velikih studijskih igrača poput Disneya/Pixara uspjeti izboriti za zlatni kipić u kategoriji animiranog filma ili će mu to možda uspjeti u kategoriji dokumentarnog, nisam siguran, no zato jesam u konstataciji kako je to bezrezervno zaslužio. Must see!

OCJENA: 5/5