Dvije riječi, Paul Verhoeven! Nakon petogodišnje pauze i senzacionalne triler drame ''Elle'', osebujni nizozemski autor vraća nam se iduće srijede u zadarsku kinoteku s filmom koji je već u fazi produkcije svojom provokativnom premisom izazvao brojne kontroverze.

Zabranjene strastvene veze unutar samostanskih zidova, odnosi moći i eksploatacija religije, kuga i zakulisne intrige tek su djelić nevjerojatne priče o životu redovnice Benedette.

17. je stoljeće. Dok Europom hara kuga, imućni talijanski plemić Giuliano Carlini (D. Clavel) zaklinje se Bogu da će dati zarediti svoju voljenu kćer Benedettu u samostan jer joj je poštedio život. Već iznimno religiozna i samopouzdana djevojčica, uvjerena je kako ima poseban odnos sa svevišnjim i da joj je Djevica Marija prava majka, a okolina također počne vjerovati njezinim 'čudesima' bila ona izazvana čistom slučajnošću ili višom silom.

Benedetta (2021)

Režija: Paul Verhoeven

Uloge: Virginie Efira, Charlotte Rampling, Daphne Patakia, Lambert Wilson, Olivier Rabourdin, Louise Chevillotte, Hervé Pierre, Clotilde Courau, David Clavel…

Žanr: Biografski, drama, povijesni

Trajanje: 131 min.

Opatica Selicita (C. Rampling) pristane primiti je u samostan pod uvjetom da joj otac ponudi izdašan 'miraz' što ovaj uz manje negodovanje na kraju i učini. Već prve noći u samostanu dogodi se 'čudo' u kojem Benedetta ostalima dokaže svoju posebnost, ali istovremeno i otkrije vlastitu fascinaciju ženskim tijelom.  

18 godina kasnije, Benedetta (V. Efira) je uzorna časna sestra predana svom pozivu. Kad jednom prilikom u bijegu od nasilna oca unutar samostanskog dvorišta utrči neugledna, ali i misteriozno privlačna djevojka Bartolomea (D. Patakia), Benedetta se raznježi nad njezinom tužnom pričom te uvjeri oca da je otkupi od zlostavljačkog oca i kupi joj mjesto među redovnicama.

Između djevojaka jako brzo započnu frcati strastvene iskre kojima se Benedetta isprva odupire, ali u konačnici i potpunosti prepušta. Paralelno s njihovim zabranjenim odnosom započne Benedettin niz vizija zbog kojih dođe do podjele unutar hijerarhijskog poretka u samostanu i Opatovini…

Eh da! Stari provokator se vratio s otvorenom namjerom da šokira ćudoredne, a u tome uglavnom uspijeva zahvaljujući intrigantnom materijalu kojeg je iscrpio iz biografske knjige ''Neskromna djela: Život lezbijske redovnice u renesansnoj Italiji'' autorice Judith C. Brown.

Priča o mladoj časnoj sestri Benedetti Carlini, priča je i o ženi iznimno jake volje koja se uz pomoć svojih vizija ili prevara kako neki tvrde, nastoji hijerarhijski ustoličiti kao nova opatica i izmijeniti uvriježeno mišljenje kako je položaj moći predodređen isključivo muškarcima. Tako radikalan stav je uz naglašene lezbijske sklonosti, naravno brzo stavlja pod povećalo papinskog nuncija koji zahvaljujući otvorenim optužbama za herezu odluči ispitati slučaj.

Nevjerojatna, ako ne i surealno suluda priča iz života kontroverzne opatice i mistika Benedette, legla je Verhoevenu kao budali šamar jer mu se iznova ukazala prilika za raščlanjivanje ideja perverzno eksplicitnih i strastvenih odnosa (sjetimo se njegovih ''Sirovih strasti'' ili pak trasha ''Showgirls''), neugasive želje za demonstracijom moći i eksploatacijom, ovaj put unutar crkvenih redova, renesansnom nasilju i kaosu (teme koje je fantastično prikazao u svojem holivudskom debiju, nepravedno zanemarenom i osporavanom spektaklu seksa i nasilja ''Krvi i mesu''), odnosno mistikom i propitivanjem vjere. 

Na momente film ostavlja dojam nekog mekog pornića sa scenaristički nedovoljno inspiriranim dijalozima, no srećom takvih momenata i nema suviše. Ideje i njihova realizacija su uistinu provokativne, za neke vjerojatno i uvredljive (jedan od uvjerljivo najkontroverznijih momenata  je onaj u kojem dvije ljubavnice u zanosu strasti uzimaju drvenu figuru Bogorodice i koriste je za seksualne igre), no Verhoeven je u mnogočemu ipak ostao suzdržan, ako ne i oprezan.

Kroz progresivne 60-e i 70-e autori poput Jodorowskog, Russella ili Pasolinija se ne bi i nisu ustručavali preskočiti granice ukusa u svojem kriticizmu, ali trenutno živimo u limbu svakojakih osuđivačkih trendova korektnosti pa ostaje dojam kako su neke granice ipak debele iscrtane.

No i kao takav, Verhoevenov film je i dalje dovoljno hrabar, provokativan i snažan eksploatacijski primjer stvaralaštva kakvog ne viđamo prečesto u moderno vrijeme, a to je smatram itekako primamljiv poziv za sve one gledatelje željne novog iskustva, odvažnog i drskog autorskog stvaralaštva.

OCJENA: 4/5