Ostalo / Kolumne

SEDMI PEČAT

Night of the Kings: Pričam ti priču dok crven mjesec sja

Night of the Kings: Pričam ti priču dok crven mjesec sja

Zahvaljujući 'Kino Zoni' i 'Festivalu Mediteranskog Filma Split' ovog, tropski vrućeg četvrtka, mogli smo uživati u čistokrvnoj filmskoj egzotici koja je na valu pozitivnih kritika stigla iz daleke Obale Bjelokosti na našu ljetnu pozornicu.

Da, dobri ste pročitali. Bio je to jedan pravi kuriozitet kojeg su prepoznali najvjerniji lokalni, a i pokoji strani ljubitelji 'art house' filma.   

Kad neimenovanog mladića (B. Koné), pripadnika bande 'Mikrobi', dovedu u ozloglašeni zatvor 'Maca' kojim vladaju sami zatvorenici i koji je lociran negdje u šumama pokraj glavnog grada Obale Bjelokosti, vrhovni ga vladar tog od Boga zaboravljenog mjesta, Crnobradi (S. Tientcheu) izabere za novog pripovjedača u noći crvenog mjeseca.  

Night of the Kings (2020)

Režija: Philippe Lacôte

Uloge: Bakary Koné, Steve Tientcheu, Jean Cyrille Digbeu, Rasmané Ouédraogo, Issaka Sawadogo, Abdoul Karim Konaté, Macel Anzian, Denis Lavant…

Žanr: Drama, fantazija

Trajanje: 93 min.

Isprva sramežljiv, ponizan i tih, mladić, sad imenovan kao Roman -pripovjedač, shvati kako će morati smisliti neku vraški dobru i dugu priču jer ne zadrži li interes zatvorenika do zore, bit će pogubljen.

S druge pak strane, Crnobradi s Romanom dobiva nešto vremena prije negoli abdicira i započne sukob između zatvorenika za preuzimanjem zatvora jer je njegovo vrijeme zahvaljujući uznapredovaloj bolesti uskoro odbrojeno…

Obala Bjelokosti će općoj populaciji isprva izazvati asocijaciju na zemlju iz koje dolaze opako dobri nogometaši poput sad već umirovljenog Didiera Drogbe, no valja spomenuti kako je iz iste sredinom 70-ih stigao i Oskarom nagrađeni prvijenac sad već legendarnog francuskog filmaša Jean-Jacquesa Annauda ''Crno i bijelo u boji''.

Ta nekadašnja francuska kolonija iznenada se tih spomenutih 70-ih pojavila kao nova svjetla točkica u filmski 'crnoj' Africi, no skromno budžetirane produkcije i česta povijest krvavih sukoba, nije im išla u prilog i trebalo je proći gotovo punih pet desetljeća do dolaska talentiranog autora imena Philippe Lacôte koji je sa svojim dugometražni prvijencem ''Trči'' (2007) svoju zemlju konačno vratio na globalnu filmsku mapu.

Ovaj put je inspiraciju za film pronašao u sjećanjima na vlastito djetinjstvo kad je zloglasnu 'Macu' i sam posjećivao kao dječak dok mu je majka, politička zatvorenica, tamo boravila. Naravno, to i danas zatvorenicima i okorjelim kriminalcima prenapučeno mjesto dobro se urezalo u njegovo sjećanje i bilo je samo pitanje dana kad će takvo traumatično iskustvo pretočiti na papir, odnosno, film.

Kako ne bismo dobili još samo jednu u nizu mučnih i potresnih zatvorskih drama, Lacôte je dodatne fragmente priče izvukao iz svima znane priči o Šeherezadi i '1001 noći', lokalnom folkloru i legendama, ali i društveno političkim previranjima u zemlji, odnosno, utjecaju Meirellesevog ''Božjeg grada''.

'Maca' se iznenada pretvorila u kulisu priče o moći i preživljavanju i sve to uz onaj šekspirijansko prepoznatljiv teatralan pristup. Naime, Romanovo (odličan debi mladog Bakary Konéa) pripovijedanje o lokalnoj legendi kriminalnog podzemlja Zama Kingu pobuđuje impozantan interes ostalih zatvorenika i oni se svako malo fizički priključuju priči, bilo kroz pokrete ili pak pjevanje, a kad shvati kako je noć itekako dugačka, Roman stvarne činjenice kroz vremensku petlju vraća u prošlost i Zamu pretvara u legendu.

U međuvremenu, lideri dviju skupina zatvorenika strpljivo spletkare i polako krče svoj put ka tronu, a kako se zora bliži, Romanova nervoza sve više raste i pojavljuju se brojne nedosljednosti u njegovom pripovijedanju.

Vizualno impresivan, glumački snažan (valja izdvojiti i fantastičnog Stevea Tientcheua u ulozi Crnobradog, odnosno, cameo nastup uvijek ekscentričnog francuskog glumačkog kameleona Denisa Lavanta) s čvrstom režijom i zavidnom scenarističkom kreativnošću koja vješto spaja rasute fragmente dobro znanih priča, ''Noć kraljeva'' čini filmom koji se opravdano našao u užem krugu kandidata za minule Oskare, no taj prag u konačnici nažalost ipak nije prešao.

No, priznanjima i nagradama unatoč, riječ je o vrlo dobro filmu koji će vam se dobro urezati u sjećanje i nagnati na promišljanje izjave da je isključivo nogomet igra koju danas svi igraju. Nakon odgledanog, otvorenog sam mišljenja kako se ta teza isto tako može primijeniti i za film.

OCJENA: 4/5


Reci što misliš!