Kako sam vam već i obećao prošli tjedan, ove srijede sam se sjurio do kina kako bi provjerio da li je nastavak ZF horor senzacije ''A Quiet Place'' uistinu dobar poput svojeg prethodnika kako to mnogi tvrde ili se ideja već pomalo 'izlizala'?

Ne želeći ponovno biti uzrujan pustim dobacivanjima, cerekom i (pre)glasnim preživanjem kokica od strane 'balavije' koja takav film ne bi niti smjela gledati bez pratnje odraslih, uputio sam se prema dvorani u nepopularno gluho doba dok sunce još uvijek žestoko 'prži'.  

Doznavši na blagajni kako u dvorani ipak neću biti sam već okružen solidnim brojem gledatelja, 'tiho' sam si opsovao u bradu, slegnuo ramenima i spremio se na rapidno podizanje tlaka.

'Cinestar' naravno niti ovaj put nije podbacio u maratonskom serviranju iscrpljujućih reklama, no dočim je započeo film, dvoranom je nekim divnim čudom zavladala tišina koju bi tek rijetko i to prilikom nekih akcijom i bukom obilježenih prizora prekinulo tek blago šuškanje vrećica kojekakvih gricula. Sve oči i uši bile su napeto uprte spram velikom platnu kojim je dominirala savršena kombinacija nelagode i užitka.  

Prateći događaje iz prethodnog nastavka, preživjeli članovi obitelj Abbott (E.Blunt, M. Simmonds i N. Jupe + beba) napuštaju tragedijom pogođenu farmu i upućuju se ka plamtećem signalu udaljenom nekoliko kilometara dalje. Došavši blizu napuštenog industrijskog kompleksa, Abbotti nesvjesno aktiviraju glasne sigurnosne barijere što promptno privuče zastrašujuća krvoločna izvanzemaljska stvorenja. I kad pomisle kako neće uspjeti pobjeći, u pomoć im priskoči neznanac skriven unutar derutnog pogona…   

Prije tri godine u kinodvorane se 'tiho' ušuljao jedan skromno budžetiran (cca 17-21 milijun dolara) ZF horor kojem je malo tko predviđao senzacionalan uspjeh kako na blagajnama, tako i kod publike, odnosno, kritike, no John Krasinski, do tad poznat prvenstveno po svojim komičarskim glumačkim epizodama od kojih se izdvajao popularni sitcom ''The Office'', bio je siguran kako je sa scenarističkim dvojcem Beck/Woods stvorio priču koja će sve gledatelje čvrsto prikovati za sjedala i tamo ih držati do same odjavne špice.

A Quiet Place Part II (2020)

Režija: John Krasinski

Uloge: Emily Blunt, Cillian Murphy, Millicent Simmonds, Noah Jupe, Djimon Hounsou, John Krasinski…

Žanr: Horor, ZF, drama, triler

Trajanje: 97 min.

Premda do tad nije imao neke hvalevrijedne redateljske izlete, Krasinski se odvažio preuzeti sve konce svoje priče te se uz glumačku primio i redateljske zadaće, a glavnu ulogu je dodijelio vlastitoj supruzi, popularnoj Emily Blunt. 

Kako je to sve na kraju ispalo, znaju gotovo svi fanovi obaju spomenutih žanrova pa i šire, a premda niti Krasinski niti njegove scenarističke kolege nisu bili osobito zagrijani za ideju snimanja nastavka koja je kod producenata studija 'Paramount' na dnevni red stupila dočim je film probio zaradu od 300 milijuna dolara u svjetskim kinima, na kraju se predomislio i nastavio tamo gdje je sve i stalo.  

Doduše, sam prolog filma, inače maestralno režiran, snimljen i osmišljen, vraća nas u prvi dan 'invazije' i tako 'oživljava' lik Leeja koji kako već znamo junački gine potkraj prvog nastavka, no već kroz nekih 10 do 15 minuta radnja se nastavlja 'na samom mjestu zločina' gdje matrijarhalna glava obitelji Abbott (još jednom fantastična Emily Blunt) odlučuje svoju djecu, gluhu tinejdžerku Regan (M. Simmonds), njezina plašljiva brata Marcusa (N. Jupe) i friško porođenu bebu, odvesti u sigurnost.   

Bez suvišnog spojlanja radnje reći ću samo kako im se ubrzo pridružuje novi lik, svojevrsni surogat otac i kako se napetost može rezati nožem, dok se uzbuđenja, akcija i dramatika vješto izmjenjuju do samog svršetka, ali i kako su u samom fokusu ovog nastavka prvenstveno likovi Regan i Marcusa.

Zašto baš oni? Prvi dio se dakako alegorijski dotaknuo teme roditeljstva i njegove snage u svijetu kojim vladaju čudovišta (naravno, to se prvenstveno odnosilo na Trumpa i njegovu tadašnju administraciju), dok je ovdje ideja provučena kroz temu odrastanja i preuzimanja odgovornosti.  

Regan i Marcus manifestiraju nadu u mlađim generacijama koje od rana moraju preuzeti odgovornost i sve glasnije se boriti za goruće teme poput očuvanja okoliša, slobodu i ravnopravnost. Naravno, da bi spomenuti pomladci figurativno rečeno mogli napustiti svoja gnijezda i širom razviti krila, treba im podstrek i pokoja riječ ohrabrenja, a to dobivaju od svoje ultrasnažne mame, odnosno, isprva duhom slomljena surogat oca, ali kasnije grubo osviještena heroja.  

Kako to i inače biva s nastavcima solidno budžetiranih uspješnica Krasinski je ovaj put na raspolaganju imao triput više novca, no srećom se nije pogubio u kozmetičkom dotjerivanju akcijskih prizora kojih uzgred rečeno ima daleko više negoli je to razumljivo bio slučaj s prvim filmom, već je nastavio graditi započetu ideju i gurati je u logičnom smjeru. Dinamika režije, zvučnih efekata, glume i priče je na identičnoj razini i stoga je posve jasno zbog čega je ona u uvodu spomenuta kino publika držala gubice začepljenim, a bogme se i nerijetko trzala na brojne efektne 'jump scare' prizore.

Krasinski je želio film u kinima i spomenuti 'Paramount' studio ga je podržao u toj, u ovim pandemijski neizvjesnim vremenima, smjeloj ideji, no nakon više od godinu dana čekanja i prvotno planirane premijere, ''A Quiet Place Part II'' je konačno stigao na velika platna među ljude i taj užitak ne može nadmašiti niti jedan TV uređaj ma koliko god velik ili zvučno opremljen bio.

Tu priča dakako ne prestaje i valja spomenuti kako su u pripremi 'spin-off' (u režiji renomiranog indie autora Jeffa Nicholsa), odnosno, treći nastavak franšize koja ima još štošta za ponuditi. Kad će se točno sve razvodniti, saznat ćemo zajedno, a do tad trk u kina jer ovo iskustvo se ne propušta.

OCJENA: 4/5