Val nostalgije koji se širi kako velikim (npr. Stalloneovi ''Plaćenici'', ''It Follows'' i sl.) tako i malim ekranima (ultra uspješni TV serijal ''Stranger Things'', ''Dark'', ''Westworld'' i brojni drugi) nezaustavljiv je, a osim bogatih holivudskih studija i TV kuća, inspiraciju iz 'dobrih starih vremena' sve više crpe i mlade snage, pa čak i one iz nezavisnih voda.

Lutajući 'mrežom svih mreža' naletio sam tako na jedan potencijalno zanimljiv indie 'filmić' koji idejno neodoljivo podsjeća na neku od epizoda antologijskih TV serijala s konca 50-ih i početka 60-ih poput ''The Twilight Zone'', odnosno, ''The Outer Limits'', a kako sam fan spomenutih i sličnih serijala, rekoh sam sebi, ajmo vidjeti i to čudo.  

Radnja nas vodi u 50-e, omanji gradić Cayugu smješten u jednoj dolini u Novom Meksiku. Egocentrična lokalna radijska zvijezda, mladi DJ Everett Sloan (J. Horowitz) ulazi u košarkašku dvoranu gdje se vrše žurne pripreme za prvu utakmicu sezone njihovog lokalnog tima protiv rivala iz doline.

Everetta zivkaju sa svih strana, a posebno je uporna srednjoškolka Fay Crocker (S. McCormick) koja mu se želi pohvaliti novim magnetofonom, a usput ga i pitati kako ga najbolje koristiti.

Nakon duže šetnje gradićem u kojoj Everett i Fay testiraju magnetofon razgovarajući s prolaznicima i poznanicima, ona odlazi u noćnu smjenu u telefonsku centralu, a Everett u svoju radio postaju.

Spajajući telefonske pozive, Fay u jednoj od linija iznenada začuje neobičan zvuk kojeg potom pusti Everettu. Ovaj ga pak 'provuče' kroz eter svoje radio emisije tražeći pomoć slušatelja u dešifriranju istog.

The Vast of Night (2019)

Režija: Andrew Patterson

Uloge: Sierra McCormick, Jake Horowitz, Gale Cronauer, Bruce Davis…

Žanr: SF, drama, misterij

Trajanje: 91 min.

Ubrzo se javi nepoznati slušatelj koji ima kaže kako je identičan zvuk čuo dok je radio u vojsci na nekom tajnom projektu… 

Nemojte zamjeriti što sam vam u ovom nešto dužem sinopsisu možda otkrio previše detalja same radnje, no vjerujte mi, prava priča tu tek starta. Da li nam je i sam autor filma Andrew Patterson došao iz nekih nepoznatih dimenzija ili svemirskih bespuća, ne znam, ali znam da se nakon dugogodišnjeg produkcijskog rada na reklamama i promo videima za NBA klub 'Oklahoma City Thundera' odlučio u svojim srednjim tridesetima okušati u svijetu filma i otkriti nešto novo (premda je inspirirano starim) za šačicu dolara (mada 700.000 dolara baš i ne zvuči kao neki mikro budžet).  

Naravno, filmska povijest nas uči kako u tom naumu nije jedini kojem bi to pošlo za rukom, no malo je onih koji su to uspjeli u financijski ipak zahtjevnim žanrovskim vodama SF-a.

Patterson je s 'kompićem' Craigom W. Sangerom uključio 'moždani vremeplov', inspiraciju iskopao u svijetu gore navedenih crno-bijelih TV serijala (a to niti ne krije) i šarmantno (kroz TV ekran i epizodu fiktivne serije ''Paradox Theater'') nas ubacio u nostalgični svijet 50-ih kad su bogovi etera bili radio DJ-evi, a nebom iznad Novog Meksika i Teksasa 'letali' svakojaki neidentificirani leteći objekti.

Ipak, ono što najviše fascinira je Pattersonov način izlaganja priče. Sve počinje s jednim dugačkim kadrom u kojem uz glavne likove (odlični Sierra McCormick i Jake Horowitz) vrludamo Cayugom i svjedočimo klasičnom mumblecoreu na tragu jednog Baumbacha pa čak i Linklatera.

Beskrajni dijalozi zrače šarmom nedužnih 50-ih, Everett i Fay se zarazno 'rešetaju' verbalnom predigrom, no onda se događa trenutak koji priču odvodi u svijet napetosti i misterija. 

U visokobudžetnim SF spektaklima tad bi već sve prštalo efektima i bezumnim 'eye candy' prizorima, no Patterson nije imao šoldi za takva pres….nja i radnju je prilagodio skromnim uvjetima.

Ovdje većina uzbuđenja proizlazi iz priče i nerijetko imamo dojam da pratimo neku uzbudljivu radijsku adaptaciju SF romana, a do same završnice Patterson nam golica maštu uz efektnu primjenu kamere (mudro instaliranu na go-cart, dronove i sam Bog zna što sve ne) koja nas frenetično vozika s točke na točku i uz efektnu glazbu (Eric Alexander i Jared Bulmer) dodatno stvara uzbuđenje.

Završnica je predvidljiva i logična, no ne i razočaravajuća. 

Bravo! Malo love, fora priča (koja, ruku na srce, malčice podsjeća i na Spielbergove ''Bliske susrete treće vrste'') i puno srca dovoljni su za film koji će vas ugodno zaintrigirati, a prije svega zabaviti i iznova podsjetiti kako je uz talent sve moguće.

Nažalost, isprva nisu baš svi bili oduševljeni rezultatom i Patterson je dobio brojne odbijenice festivalskih selektora. No čim je stigla i prva nagrada (i to ona publike), kritika ga je zatrpala hvalospjevima, a publika se dodatno nabrijala.

Što li nam Patterson sve sprema u budućnosti (za sad se govorka kako radi na trileru čija je radnja smještena u mednu industriju!) s nešto većim budžetom, saznati ćete na vrijeme, a do tad uživajte u ovom uistinu zabavnom filmu.

OCJENA: 4/5