Višetjedna virtualna nastava u ovoj izluđujućoj kućnoj izolaciji (mislim da svi roditelji djece školske dobi znaju o čemu govorim) izvukla je ono najgore iz mene pa mi stoga nemojte zamjeriti na kompleksno složenom naslovu. No, to je ipak prava 'kamilica' spram filmu o kojem ću vam zboriti riječ, dvije.

Goreng (I. Massagué) se dobrovoljno prijavi na šest mjeseci boravka u 'rupi' sve kako bi zauzvrat dobio diplomu, odrekao se pušenja, a na kraju krajeva i konačno pročitao Cervantesovu knjigu Don Quixote. Rupa je pak futuristički zatvor koji se sastoji od nekoliko stotina katova kroz čiji centar jednom dnevno prolazi platforma na kojoj se nalazi mnoštvo kojekakvih kulinarskih delicija i pića. 

Naravno, kad se prijavljivao, Goreng uopće nije znao kakva je to ustanova i kakva su pravila, no to ubrzo dozna od svojeg 'cimera', starog čudaka Trimagasija (Z. Eguileor) s kojim se našao na 48. katu.

The Platform (2019)

Režija: Galder Gaztelu-Urrutia

Uloge: Iván Massagué, Zorion Eguileor, Antonia San Juan, Emilio Buale Coka, Alexandra Masangkay…

Žanr: SF, horor, triler

Trajanje: 94 min.

Ovaj mu pak objasni kako se svaki mjesec probude na nekom drugom katu 'rupe' i što su niže, manja je mogućnost da do njih uopće stigne išta hrane, a kad se to dogodi, svatko počinje misliti na sebe…

Kad i ako pogledate ovaj film nekako ćete se bolje (a možda i ne) nositi s ovom našom mučnom karantenskom situacijom, a svakako ćete malo bolje razmisliti o nekim drugim aspektima života. Premda je film od svoje premijere skupio nekoliko značajnijih priznanja (na Toronto Film Festivalu je dobio nagradu publike u kategoriji 'Ponoćno ludilo', Goyu za najbolje spec. efekte i 4 nagrade na festivalu u Sitgesu), prišao sam mu ipak s određenom dozom skepse jer je isprva sve upućivalo na svojevrsni žanrovski miks filmova ''Cube'' i ''Snowpiercer''.

Kako se zaplet počeo polako otpetljavati, shvatio sam kako priča svim prepoznatljivim faktorima unatoč uopće nije šuplja poput 'rupe' već slojevita i poprilično misaona. Naime, glavni lik Goreng suočen sa svojom situacijom isprva ne vjeruje u to što mu se događa, no kad ga okrutna stvarnost bolno ošamari, on postupa poput većine. Unatoč tom bolnom posrtaju, Goreng duboko u sebi ponovno pronalazi altruističku narav zbog koje je spreman otići do samog kraja ili u ovom slučaju bolje rečeno, dna.

Socijalna parabola je kristalno čisto posložena i otvorena nas propituje: -Kad bi svi racionalno posložili svoje porcije, ne bi li ono što je preostalo bilo dostatno za sve?- Goreng, a kasnije i Imoguiri pokušavaju to pojasniti kako onima iznad, tako i onima ispod sebe, no ljudska narav je izopačena, lakoma i sebična.

'Platforma' (izvorno, 'El hoyo') je u ovom slučaju metaforički prikaz moderne kapitalističke civilizacije u kojoj većina misli samo na sebe, troši i posjeduje više negoli joj uistinu treba, a do toga dolazi uglavnom gazeći one slabije, manje od sebe, odnosno, niže pozicionirane.

Galder Gaztelu-Urrutia je napravio jedan uistinu impresivan redateljski debi (za sobom ima tek par kratkih filmova), dok je scenaristički duo David Desola/Pedro Rivero složio priču koja je na trenutke šokantna i mučna za gledanje (kanibalizam i nasilje), ali prvenstveno beketovski misaona i angažirana. Da si pazili na detalje u korist govori i činjenica kako je svakom od likova dodijeljeno neko simbolično ime.

Postoje tu još brojni segmenti priče koje bi mogao raščlaniti i pojasniti, no ne želim vam otkrivati suviše o samoj radnji koja neupitno obiluje obratima i nekim uistinu originalnim prizorima i pokvariti vam iznenađenja. Što se tiče glumačke ekipe, svi su redom manje-više uvjerljivi u svojim rolama, a posebno bih izdvojio dojmljivog Zoriona Eguileora u jednoj uistinu inspiriranoj dijaboličnoj izvedbi.

OCJENA: 4/5