Ne računajući Scorseseovog ''The Irishmana'' ili Tarantinov ''Once Upon a Time in Hollywood'', ''Joker'' je definitivno film zbog kojeg sam izgrizao nokte sve do jagodica nestrpljivo iščekujući kino premijeru.

Neupućeni će možda reći kako ne shvaćaju čemu toliko uzbuđenje zbog samo još jednog filma o stripovskom junaku iliti točnije rečeno, negativcu. Ne, dragi moji. Ovo je nešto sasvim drugo. Prije negoli vam pojasnim, slijedi par riječi o samoj radnji filma. 

Početak je 80-ih, Arthur Fleck (J. Phoenix) je sredovječni muškarac koji s bolesnom majkom (F. Conroy) živi u trošnom stančiću u gradu Gothamu. Premda boluje od neurološkog poremećaja koji izaziva nekontrolirano smijanje u bilo kakvoj emocionalno zahtjevnoj situaciji, Arthur kako tako obavlja posao klauna.

Nažalost, društvo mu se izruguje, redovno trpi kojekakve uvrede i premlaćivanja i sve je očiglednije kako u takvom okruženju on polako, ali sigurno sve dublje tone u očaj i ludilo. Kad se problemi počnu gomilati jedan za drugim, Arthur proživljava dijaboličnu transformaciju…

Uffff. Sreća da više ne moramo ovakve tekstove ispisivati na starim pisaćim mašinama inače bi pored mene već stajala jedna impozantan hrpa zgužvanog papira. Ooooo da, ovo je definitivno jedan od onih filmova koji vas zdrma poput groma i čije posljedice osjećate još duuugo nakon gledanja. Tražiš adekvatne riječi, ali vokabular te izdaje, ne možeš u pisanom obliku istresti sve te emocije koje je film u tebi probudio.

Iskreno rečeno, bio sam podijeljena mišljenja kad sam prvi put pročitao vijest kako DC planira 'solo' film o Jokeru. Pomislio sam na prvu kako to nije dobra ideja jer nitko neće moći nadmašiti besprijekornu izvedbu tragično preminulog Heatha Ledgera iz Nolanovog žanrovskog remek-djela ''The Dark Knight'', no tome ovdje nitko nije niti težio. Vratiti ću se malo na početak priče.

Joker (2019)

Režija: Todd Phillips

Uloge: Joaquin Phoenix, Robert De Niro, Zazie Beetz, Frances Conroy, Brett Cullen…

Žanr: Drama, psihološki

Trajanje: 122 min.

Kuhala se ova ideja već dobar niz godina. Joaquina Phoenixa se 'gurkalo' kako u svijet 'Marvelovih' junačina (najviše se šuškalo o ulozi Doktora Strangea) tako i onih konkurentskog DC-a.

Frajer je hladnokrvno odbrusio kako ga ne interesiraju uloge u nekim visokobudžetnim franšizama za djecu već da žudi za malom karakternom studijom nekog od likova iz bogatog stripovskog kataloga.

Tu u priču upada Todd Phillips, čovjek zaslužan za manje-više uspješne komedije poput trilogije ''The Hangover'', ''Due Date'' ili ''Old School''. Dotičnom je naime pala na pamet ideja kako bi studija Warner Bros. i DC Films mogli učiniti nešto sasvim drugačije doli samog pariranja Marvelu. On je predložio mali, srednje budžetirani film o Jokeru, film koji neće biti povezan s 'DC Universom'.

Nakon niza razočarenja, čelnici oba studija su zahvaljujući uspjehu ''Wonder Woman'' mogli konačno odahnuti te su amenovali Phillipsov projekt. On je naravno dobio dvostruku ulogu redatelja i koscenarsita (partner u ovom suludom projektu mu je Scott Silver), dok je kao jedan od koproducenata angažiran ni manje ni više već veliki Martin Scorsese (kasnije se morao povući iz projekta zbog početka snimanja ''The Irishmana''). Scenarij se kovao poput vrućeg željeza, dugo i naporno, no često i krivo. Bilo je tu nebrojenih prekrajanja i dopisivanja.

I dok su Phillips i Silver muku mučili s konačnim 'draftom', 'Warnerovci' su za glavnu ulogu pikirali Leonarda Di Caprija. Phillips je pak inzistirao na Phoenixu i nakon mjeseci uvjeravanja ga je konačno uspio uvući u projekt. Uskoro su svoje potpise na ugovor stavili i veliki Robert De Niro, odnosno, Zazie Beetz i snimanje je nakon kompletiranja castinga moglo započeti.

Kamere se još nisu niti valjano zagrijale na radnu temperaturu, a dežurni Internet pljuvači su već počeli istresati svoju količinu gorčine. Serkali su tako o tome kako Phillips nije kompetentan redatelj za takav film, ismijavali izbor Phoenixa govoreći kako neće biti ni približno uvjerljiv kao što je to bio Ledger, a onda je nakon mjeseci pljuvanja stigla prva najava filma. Nastao je muk.

Spomenuti pljuvači su se malčice zagrcnuli u svojoj gorčini i poplave negativnih komentara su polako počele jenjavati. Film je kompletiran te je konačno stiglo vrijeme za premijeru. Prvi gledatelji filmskog festivala u Veneciji ili popularnog Biennalea su bili zaprepašteni. Dvoranom se prolomio gromoglasan pljesak i ovacije.

Phillips je čini se napravio nešto čudesno. Phoenixu je izmaknula nagrada za najboljeg glumca, no ona za najbolji film je otišla drito u ruke Phillipsu. Zar je film uistinu tako dobar? Prve kritike su bile nevjerojatno dobre, svi su govorili kako smo dobili film o kojem će se još dugo pričati.

Uslijedila je potom i premijera na festivalu u Torontu, mnogi su ga i dalje uzdizali na pijedestal najboljih, no pojavili su se i oni koji su ovaj film okarakterizirali problematičnim. Iznenada je zavladala polemika o potencijalnom valu nasilja i ludila koju bi film mogao izazvati. Američki mediji su takvu priču naravno napumpali do maksimuma i sve je otišlo do tolike mjere da će losanđeleska policija imati dežurne patrole na projekcijama u svojim kinima. Pretjerano? Definitivno!

Ajmo konačno i do zaključka. Phillipsov ''Joker'' je definitivno nešto što nitko od nas, a pogotovo ne onih tvrdokornih ljubitelja stripa i lika nisu očekivali. Rekla mi je već tako na ulazu u kino njihova djelatnica kako ne trebam čekati dodatne scene nakon odjavne špice.

Odgovorio sam joj hladnokrvno kako od ovakvog filma to niti ne očekujem na što je ona dogovorila kako je na predstavama dan ranije bilo dosta onih koji su izašli iz dvorana ljutiti jer ih nisu dobili. Eh moja djeco, ovo definitivno nije Marvel. Očekivao sam nešto posebno, no nisam znao po čemu će ta posebnost biti specifična.

Već su mi se po uvodnoj špici s retro logom kompanije Warner zjenice raširile kao mački. Počeli su se nizati kadrovi koji su kao preslikani iz Scorseseovog ''Taxi Drivera'' (Phillips je u brojnim intervjuima naglasio kako su Scorsese i njegovi klasici ''Taxi Driver'' i ''King of Comedy'' imali izuzetan utjecaj na ovaj film), a onda je na scenu stupio Joaquin Phoenix! Ljudi moji što je to. Stvarno se borim s pronalaskom najadekvatnijih superlativa s kojima bih mogao dočarati njegovu izvedbu, no nalazim se na sto muka.

Čovjek je stvorio nešto izuzetno! Apsolutna transformacija (za ulogu je smršavio impozantnih 24 kg!), mimika, pokreti, smijeh, eeeej, koji smijeh! Izuzetno kompleksna i emocionalno zahtjevna uloga kakvu bi mogli iznijeti samo najbolji, a on je ovdje suvereno pokazao i dokazao da to jest.

Taj mučan i razoran put u krajnje ludilo ne mogu vam opisati riječima. Sažaljevate ga, volite ga i poistovjećujete se s njim i njegovim mukama, a na kraju ostajete prestravljeni. Kako bi rekli Francuzi, pravi tour de force!

Svaki pokret, svaka gesta, svaka izgovorena riječ, patnja i agonija u očima, a zatim poput udarca u muda, dijabolična transformacija. Jest, film je predivno snimljen (Lawrence Sher), režiran i smjelo napisan, glazba (Hildur Guðnadóttir) je prodorna i krcata emocijama, De Niro je na svojevrstan način uskočio u cipele Jerrya Lee Lewisa koje je ovaj uvjerljivo nosio kao domaćin talk showa u spomenutom ''King of Comedy'', no Joaquin Phoenix je taj koji ovaj film uzdiže na razinu pravog remek-djela.

Da, postoji u neku ruku opravdan strah kako će se pojedine psihički nestabilne osobe poistovjetiti s njegovim izmučenim klaunom i kako će na potencijalno brutalan način odbrusiti društvu koje ih izopćilo, ali ljudi moji, ovo je samo film. Jebeno dobar, jebeno moćan film!

Pošto sam već ispisao puste retke, a niti približno nisam uspio prenijeti dojmove s kojima me ovo čudo razoružalo, tu zadaću ostavljam vama. Očekuje vas jedna izuzetno teška i zahtjevna priča koja je naglavačke izokrenula koncept strip adaptacija i koja će vas dobrano uzdrmati. Upozoravam sve one koji očekuju klasičnu razbibrigu da uopće ne odlaze u kina jerbo ovo je nešto za što nisu spremni.

OCJENA: 5/5