Betinska festivalska rapsodija udaljila me od redovnog kino programa, pa sam se nakon povratka odlučio vratiti (s)hit filmovima. U prvom planu je dakako bio klaun Pennywise, no za razliku od prvog nastavka, ovom sam prišao uz daleko veću dozu skepticizma. Zašto? Još u samoj fazi pretprodukcije rečeno je kako će scenaristi dobrano doraditi Kingovu priču i već ta informacija me bacila u stanje pripravnosti.

Premda se u domaćim kinima vrtio već gotovo tjedan dana, dvorana je i ovu srijedu bila solidno popunjena (uglavnom srednjoškolcima, a na moje zaprepaštenje i mlađom publikom). Zavalio sam se u sjedalo i čekao da započne taj maratonski koktel možebitnog horora i zabave.

Derry, 2016. Adrian (Xavier Dolan) i njegov dečko Don (Taylor Frey) u posjeti su lunaparku, no grupici maloljetnih homofoba zasmeta njihova izmjena nježnosti. Kad ova dvojica odluče napustiti lunapark, huligani ih napadnu, premlate i Adriana bace s mosta u rijeku.

Pokušavajući se izvući iz bujice, Adrian na obali ugleda pružajuće ruke i začuje glas koji mu nudi pomoć. Očima zamućenim krvlju i vodom, Adrian nejasno razazna osobu odjevena u klauna, no umjesto pomoći dočeka ga užas. Vijest na lokalnoj stanici poprati Mike (I. Mustafa) koji se žurno uputi na lokaciju.

It: Chapter Two (2019)

Režija: Andy Muschietti

Uloge: Jessica Chastain, James McAvoy, Bill Hader, Isaiah Mustafa, Jay Ryan, James Ransone, Andy Bean, Bill Skarsgård, Sophia Lillis, Jaeden Martell, Finn Wolfhard...

Žanr: Horor, drama, fantasy

Trajanje: 169 min.

Tamo pronađe tragove koji mu jasno daju do znanja kako se Pennywise/It (B. Skarsgård) opet vratio i kako mora hitno nazvati ostatak 'kluba gubitnika' kako bi jednom zauvijek zaustavili krvoločno stvorenje u njegovom ubilačkom pohodu... 

Nakon što sam vam 'spojlao' početak filma, možemo se baciti na posao. Dakle, već prilikom samog snimanja prvog nastavka (op.a. ''It'', 2017.), producenti su naglasili kako je Kingova priča toliko opsežna i kompleksna za adaptaciju da ne postoji nikakvo drugačije rješenje već snimiti dva filmska nastavka.

Kad je prvi 'raznio' svjetske kinoblagajne svojom zaradom (700 milijuna dolara), a kritika svoje palčeve uglavnom visoko uzdignula, moglo se započeti s castingom glumaca koji će 'oživjeti' odrasli 'klub gubitnika'.

Govorkalo se tad o kojekakvim imenima, no u konačnici su uloge dobili: Jessica Chastain, James McAvoy, Bill Hader, Isaiah Mustafa, Jay Ryan, James Ransone i Andy Bean. Andy Muschietti je naravno ponovno preuzeo redateljsku palicu dok se Bill Skarsgård logično vratio u ulozi Pennywisea.

No, jedna bitna promjena se ipak dogodila i to ona na poziciji scenarista. Naime, iz projekta su se povukli Chase Palmer i Cary Fukunaga (fantastični autor filmova ''Sin Nombre'' i Beasts of No Nation'', odnosno TV serije ''True Detective'') i već se tu moglo zaključiti kako nešto ne štima.

Za priču je ostao zadužen Gary Dauberman široj publici poznat prvenstveno po radu na horor serijalu ''Annabelle'' i mnogi su se s razlogom zapitali može li on sam ovakvu priču završiti na pravi način? Moje mišljenje je nažalost, ne.

Scenarij je blagi kaos kojem nedostaje dovoljno zastrašujućih prizora s kojima bi film mogli nazvati zastrašujućim, a s druge strane kronično manjka humora da bismo ga nazvali duhovitim i zabavnim. Istina, Bill Hader rastura sa svojim britkim opaskama, ali sve ostalo je površno.

Glumačka ekipa manje-više posjeduje zajedničku kemiju, no ona je neusporedivo slabija naspram onoj dječje ekipe iz prvog nastavka. A kad je riječ o dječjoj ekipi, da, oni se pojavljuju kroz brojne flashbackove, no gledajući ih, s još većom sigurnošću mogu zaključiti kako je ovaj nastavak jednostavno lošiji od prvog. 

Koliko god se oni trudili, bilo mi je teško emocionalno se povezati s 'odraslim gubitnicima', a doza psihološkog horora kojeg trpe u svojim privatnim životima ovdje gotovo da i nema (zasluga za to odlazi i lošoj odluci o značajnom izbacivanju lika Toma, Beverlynog zlostavljajućeg supruga kojeg ovdje imamo tek u mrvicama). Susrevši se ponovno sa svojom noćnom morom u naličju klauna (među ostalim manifestacijama), oni čine neke posve nelogične poteze zbog čega vam se još i teže poistovjetiti s njihovim strahovima.

Pennywise (još jednom odlični Skarsgård) ima svoje trenutke, no većina ih je u konačnici ispala nenamjerno urnebesna što je kod publike (koliko god ona bila stara) izazvalo salve smijeha, umjesto straha. U tom kaosu se nije snašao ni Muschietti koji je pretjeranom (budžet duplo veći negoli kod snimanja prvog nastavka) upotrebom CGI efekata prvenstveno izazvao smijeh i/ili zijevanje, a ne nelagodno poskakivanje u sjedalima.

Nisu mu na tom polju pomogli niti iritantna glazba koja kroz svoje partiture povlači sve moguće tematske klišeje, a bogme niti njegovo zanatsko cimanje s učestalim 'bu' prizorima.

Kao drama, film ima nekoliko efektnih dionica gdje izvlači dobre glumačke izvedbe, no u cjelini je preeeedugačak i pretrpan sa svim i svačim, a s druge strane mu nedostaje svega. Iznimka su eventualno efektna cameo pojavljivanja poput gore spomenutog art redatelja Xaviera Dolana, velikog Petera Bogdanovicha ili samog autora knjige, Stephena Kinga, ali sve je to premalo.

Nadam se u konačnici da pohlepa (film za sad bilježi jako dobre rezultate na blagajnama) producente neće nagnati na ekspresno izbacivanje novog nastavka (iako knjiga ovdje završava) i kako je ovo uistinu posljednji pozdrav s Pennywiseom koliko god ga je Skarsgård maestralno odglumio.

OCJENA: 3/5