Kako ste i sami mogli primijetiti, kroz ljetne mjesece sam uglavnom izbjegavao odlazak u kino jer, ruku na srce, izuzev posljednjeg nastavka iz franšize ''Mission: Impossible'', odnosno ''The Incredibles'', malo koji holivudski 'no-brain' poluproizvod me mogao otjerati s plaže u poluprazne kino dvorane.

Dolaskom jeseni, konačno su se počeli pojavljivati i neki, uvjetno rečeno interesantni filmovi i filmići, a među njima i najnoviji uradak višestruko nagrađivanog redatelja Arsena A. Ostojića. Najava je djelovala obećavajuće, nabrijano, svježe i interesantno. Jesmo li konačno dočekali domaći psihološki triler koji će nas ravnopravno svrstati uz bok 'Amerima', Korejcima ili pak Skandinavcima? Hm...

F20 (2018)

Režija: Arsen A. Ostojić

Uloge: Romina Tonković, Filip Mayer, Mladen Vulić, Alen Liverić, Lana Ujević...

Žanr: Triler, horor, drama

Trajanje: 91 min.

Martina (R. Tonković) je mlada studentica koja žudi za ludim ljetnim provodom na Zrću u društvu svoje najbolje prijateljice Irene (L. Ujević), no umjesto toga je prisiljena ostati u Zagrebu i dostavljati pizzu iz očeve (M. Vulić) male pizzerije.

Jedina zanimljiva stvar koja joj se dogodila posljednjih dana jest redovna mušterija koja se zove Filip (F. Mayer). Premda dotični ne izlazi iz stana i redovno naručuje dvije pizze iz pizzerije dok neprestano zuri u ekran i igra krvoločne FPS video igrice, Martini je jako privlačan. Korak po korak, Martina i Filip započnu strastvenu vezu, no ubrzo se ispostavi da s Filipom nije baš sve u redu…

Ajmo sad redom. Po dolasku u kino iznenadio sam se kako nisam jedini koji prisustvuje ovoj projekciji (domaći filmovi inače imaju bijednu posjećenost u našem kinu), ali konačna brojka od četvero gledatelja i nije baš neki hvalevrijedan podatak.

Kako je film polako odmicao, tonuo sam u blagu neurozu, pa čak i depresiju dok sam svako malo pogledavao na sat sve očekujući odjavnu špicu. Tako grozno? Čekajte sad ovo.

Nekih 10, 15 minuta prije kraja, otužan broj gledatelja u dvorani se prepolovio kad je jedan sredovječni par naprasno izletio van ne mogavši više trpjeti torturu koja im je servirana. Šokantne scene? Ne, to nažalost nije bio razlog njihova izlaska.

Ne volim biti zločest i okaljavati trud mnoštva ljudi koji radi na nekom filmu, no bojim se kako u ovom slučaju teško mogu pronaći neke pozitivne riječi. Prvotno sam pomislio kako je riječ o nekoj zajebanciji, crnoj komediji bez nekog izraženo pametnog humora, ali jako brzo sam shvatio kako je ovo tragedija.

Pokušat ću to pojasniti. Odličan redatelj smjelo kreće u nemoguću misiju snimanja i produciranja filma bez klasičnog 'sisanja državnih sisa' (čitaj HAVC i HRT), okuplja uigranu ekipu (Ostojićevi stalni suradnici poput snimatelja Slobodana Trninića ili skladatelja Mate Matišića), provjerene karakterne glumce (Vulić, Liverić, Prica, Grgić, Marinković) i onda na kraju sve sj*be zbog jedne jako bitne stavke. Koje? A što vi mislite? Scenarij, dakako.

Jasno mi je da se Ostojić s ovim filmom (naziv ''F20'' u medicinskoj terminologiji se koristi kao šifra za šizofreniju) htio odmoriti od turobnih drama i socijalnih tema, no da li je kao svoj izazovno relaksacijski 'izlet' trebao izabrati ovako loše napisan scenarij?

Dijalozi su tako otrcani i usiljeni da će ih rijetko tko moći probaviti, a radnja je tako neugledno i traljavo iskopirana iz mnoštva sličnih psiholoških trilera da čovjek oprosti mladim glumcima što brojne prizore preglumljuju do boli.

Pozitivne stvari? Ostojić unatoč ovakvim gerilskim metodama produkcije (ako u nekom ludilu odlučite pogledati film, lako ćete zapaziti brižno skupljene sponzore) definitivno nije zaboravio režirati, glazba i kamera su na najvišoj razini, epizodni i sporedni glumci (uključujući Vulića i Liverića) su s lakoćom prožvakali ovaj neprobavljivi scenarij i to je bojim se to.

Nadam se da je Ostojić s ovim promašajem iskoristio svoj 'joker' loših pokušaja i da će njegov idući projekt biti pomnije odabran. Konačna ocjena je napumpana isključivo zbog respekta ka redatelju. 

OCJENA: 2.5/5