Negdje na polovici ovog filma, bio sam u pravom transu, filmofilskoj ekstazi koja me je brzo trgnula i natjerala na razmišljanje. Kako ovakvu divotu dočarati široj gledateljskoj publici koja žudi isključivo za brzo zaboravljivom razbibrigom?

Breme modernog doba ubija nam (većini) strpljenje i nerijetko ne znamo stati niti na trenutak kako bismo pogledali zalazak sunca, potok ili neku drugu, Bogom danu ljepotu, a kako se tek onda prisiliti pogledati film koji pristiže iz Južne Koreje, traje gotovo dva i pol sata i teče ekranom nekim, za ova vremena izuzetno sporim tokom? Zadržite ovu misao, bacite pogled na kraći sinopsis pa se vraćamo metodama uvjeravanja. 

Lutajući trgovačkom četvrti, Lee Jong-su (Yo Ah-in) slučajno naleti na djevojku Hae-mi (Jeon Jong-seo) koja mu onako zbunjenom otkrije kako su nekoć skupa išli u školu i bili susjedi. Nakon kraćeg razgovora Jong-su pozove Hae-mi na piće i ne prođe suviše vremena a da njih dvoje u naletu strasti ne završe u krevetu.

Burning (2018)

Režija: Lee Chang-dong

Uloge: Yo Ah-in, Steven Yuen, Jeon Jong-seo, Kim Soo-Kyung, Choi Seung-ho, Mun Seong-kun…

Žanr: Drama, misterija

Trajanje: 148 min.

Hae-mi potom zamoli Jong-sua da joj pripazi na mačku dok je ona na putu u Africi što ovaj prihvati premda u njezinom skučenom stančiću nigdje ne ugleda spomenutog ljubimca.

Nakon nekoliko tjedana, Hae-mi nazove Jong-sua da je pokupi na aerodromu, no on ostane pomalo iznenađen kad je ugleda s njezinim novopečenim prijateljem Benom (S. Yuen) kojeg je upoznala na putu u Africi. Jong-su ubrzo sazna kako je misteriozni Ben bogataš kojem Hae-mi teško može odoljeti. Neobičan ljubavni trokut se nastavi družiti još neko vrijeme, a onda Hae-mi iznenada nestane…

Sumirati priču filma od svojih dva i pol sata trajanja u tek nekoliko redaka nemoguć je zadatak, a da stvar bude još i teža, ta ista priča je obavijena konstantnim velom misterije, brojnim analogijama i neobjašnjivim zaključcima. Očigledno je lakše adaptirati kratku priču u dvoipol satni film negoli obrnuto, a upravo to je izveo južnokorejski redatelj Lee Chang-dong kad je odlučio pomaknuti granice nemogućeg.

Kratka priča ''Barn Burning'' proslavljenog japanskog pisca Harukija Murakamija poslužila mu je kao savršen okvir za stvaranjem još bogatijeg i kompleksnijeg scenarija koji svoje likove (prvenstveno Jong-sua) preplavljuje osjećajima usamljenosti, frustriranosti i imaginacije.  

Kroz razgovore s Hae-mi i Benom fragment po fragment saznajemo kako je Jong-su imao teško djetinjstvo u kojem ga ja majka napustila zbog očeve neobuzdane naravi. Živeći na izoliranoj farmi u blizini demilitarizirane zone dviju Koreja, Jong-su ima malih doticaja sa stvarnošću i ljudima zbog čega bježi u svijet imaginacije, završava tečaj pisanja proze i pokušava napisati vlastiti roman.

Kad mu Hae-mi demonstrira svoj talent pantomime guleći i jedući imaginarnu naranču pripovijedajući mu usput priču o maloj i velikoj gladi, u Jong-suovim očima vidimo glad za nepostojećim, glad za životom.   

Ovaj analoški primjer je tek jedan od brojnih u filmu i bila bi prava šteta kad bih ih vam sad krenuo raščlanjivati baš sve, stoga to neću niti činiti. Je li u svoj toj beznadnoj izgubljenosti Jong-su većinu događaja i osoba izmislio, Lee Chang-dong nam nije odgovorio na onaj direktan, očigledan način već je mnogo toga ostavio upravo vašoj mašti. No, ja mogu samo reći kako je stvorio (naravno, zasluge uvelike idu i spomenutom piscu Murikamiju) nešto magično, posebno i neizostavno. 

Kritika (a bogme i velik dio 'art-house' publike) ''Burning'' je već proglasila jednim od najboljih ostvarenja godine, a ja se osobno mogu samo složiti s tom konstatacijom.

Hoćete li i vi imati strpljenja potražiti sve te divote koje se skrivaju u magli iliti točnije rečeno dimu ovog sporo gorućeg remek-djela, ne znam, no znam da bi bila prava šteta propustiti jedan od onih filmova koji nas tako rijetko podsjete zašto se ovo naziva sedma umjetnost, a ne tek samo neka tvornica love.

OCJENA: 5/5