Prošlo je puno desetljeće otkako nas je studio 'Marvel' prvi put filmski zdrmao svojim prvijencem ''Iron Man'' i nakon toga dakako više ništa nije bilo isto. Uslijedila je nezaustavljiva poplava superherojskih spektakala i Hollywood je dobio svoj novi zlatni rudnik.

Naravno, muškarci (i žene) u tajicama su još odavna defilirali filmskim 'El Doradom', no Marvel je upotrijebio strategiju koja se nije isključivo oslanjala na rezultate 'box officea'  već je kroz svoje mudro isplanirane 'faze' širu publiku strpljivo upoznavao sa svojim glavnim perjanicama, sve kako bi ih kasnije udružio u 'all star' ekipu zvanu ''Avengers''. Konkurentski 'DC' je brže-bolje pokušao uhvatiti korak, ali svi znate kako je to na kraju ispalo. Uglavnom, novi ''Avengersi'' su tu, a jesmo li dobili spektakl za pamćenje ili običnu vreću punu skupih trikova, saznajte u ostatku teksta.

Nakon uništenja Asgarda, preživjeli Asgarđani predvođeni Thorom (C.Hemsworth) i Lokijem (T. Hiddleston) naiđu na još veći problem skriven iza imena Thanos (glas J. Brolina). Dotični je naime u potrazi za ‘kamenima vječnosti’ s kojima želi zavladati životom, prostorom i vremenom u čitavom svemiru, a jedan od tih istih kamena skriven je kod Lokija.

Avengers: Infinity War (2018)

Režija: Anthony i Joe Russo

Uloge: Robert Downey Jr., Chris Hemsworth, Mark Ruffalo, Chris Evans, Josh Brolin, Chris Pratt, Benedict Cumberbatch, Zoe Saldana Scarlett Johansson, ….

Žanr: Akcija, fantazija

Trajanje: 149 min.

Kad ga se domogne na jedan prilično dramatičan način, Thanos nastavi potragu za preostalim kamenjem, a dva se nalaze na Zemlji. Suočeni s do sad neviđenom prijetnjom, nekadašnji ‘kompanjoni’ moraju zaboraviti na svu zlu krv, međusobne zavade i probleme i ponovno oformiti ‘Avengerse’…  

Sad kad sam vas s ovim ultrakratkim (film ipak traje impozantnih 2 i pol sata) sinopsisom donekle upoznao s generalnim dijelom priče, valja se primiti konkretnog posla. Dakle, neko temeljito pojašnjavanje radnje i likova podjednako je besmisleno za sve one koji su prespavali posljednjih 10 Marvelovih filmskih godina kao i za one koji su ga fanovski pratili.

Zašto? Razlozi su posve jasni. Oni koji do sad nisu bili privučeni ovi šarenim svijetom superjunačina nemaju razloga ‘načeti’ interes s filmom koji je klimaks svih ovih 18 (!) filmova koji su mu prethodili, dok zagriženi fanovi pak s druge strane jako dobro znaju tko je tu tko i što predstavljaju vražji ‘kameni vječnosti’.

Idemo dalje. Ono što se godinama najavljivalo (a to je stradavanje velikog broja dobro znanih likova), ovdje se i obistinilo, a to nam postaje kristalno jasno već nakon prvih 10-ak minuta filma. Likovi koje smo pratili već godinama padaju kao pokošeni i braća Russo nam namjerno ostavljaju jedan gorak okus u ustima prije negoli smo se uopće pošteno namjestili u svojim kino sjedalicama i tako nas pripremaju za jednu atipično mračnu priču kad je Marvel u pitanju. Imaju li muda zakoračiti tamnom stranom zbog koje su kritičari i dobar dio publike ranije ‘razapeli’ DC?  Odgovor je i da i ne. 

Naime, Marvel je ostao dosljedan sebi i svojoj mahom mlađoj publici (i onima koji se tako osjećaju) i nije pritisnuo kočnicu gasa do kraja te na taj način napravio suicid slupavši se u prvo stablo (čitaj, oštra kritičarska pera), već je promišljeno (uglavnom) izbalansirao dozu šokova, humora i dramatike. Akcije dakako ne manjka, humora također, no dramski dijelovi nisu svi posve uspjeli.

Likovi Visiona (i dalje ne vidim svrhu superjunaka koji uz sposobnosti koje ima nije sposoban učiniti gotovo ništa) i Scarlet Witch su prilično suhoparni u svojoj ‘sapuničarskoj’ romansi, ali su itekako bitni i nije ih se moglo baciti u drugi plan kao što je to ovdje slučaj sa Black Widow, Falconom, War Machineom, Buckyem pa na kraju i Captain Amerikom odnosno, Black Pantherom. Svi su oni tu, ali kao i da nisu.

Da, ovaj film unatoč svojem trajanju i gigantskom značaju za fanove nije scenaristički mogao (znao?) bolje iskoristiti dobar broj likova, već im je uglavnom zadao ulogu ‘druge violine’, a neke je čak i neobjašnjivo (barem za sad) u potpunosti izostavio. U prvom planu su se tako uz Iron Mana, Thora i Hulka (manje-više) tako našli ‘Guardiansi’, Doctor Strange i Spider-Man, dok smo najuvjerljivije dramske segmente neočekivano dobili od strane Thanosa i njegova odnosa s posvojenom kćerkom Gamorom. Znam da će mnogi reći kako ovako trivijalan materijal uzimam za ozbiljno, no u ovom slučaju sam itekako imao povoda za istim.

Ne možeš u jednom trenutku proklinjati sve živo i mrtvo i živjeti za osvetu da bi se već nekoliko minuta kasnije sprdao na istu temu. Svaka čast na uspjelom humoru koje su postigli Thor i Guardiansi, ali neke stvari su scenaristički poprilično naivne. S druge strane, u oko me je ubola i glupost zvana Wakanda i zaštita Visiona. O.K., pokušali su spasiti tom’mlitavcu’ život, no tek tako odlučiti žrtvovati svoje nebrojene ratnike zbog nekog koga su ti dovezli tek pola sata prije? Ne vidim smisao. Možda i jest problem u tome što ovakve infantilne budalaštine shvaćam preozbiljno, ali neke stvari su mi ipak ‘too much’. Više ne znači nužno i bolje. 

Ipak, neću biti tako pogana jezika i oštra pera i reći ću kako je unatoč mnogim kristalno jasnim scenarističkim rupama, ‘’Avengers: Infinity War’’ u konačnici jedan prilično efektan i ekstremno skup blockbuster s brojnim upečatljivim prizorima (posebice onima u svemiru), uvjerljivom glumom i dojmljivim negativcem (Josh Brolin se kako tako nadzire ispod šminke i ostalih efekata) i bit će interesantno vidjeti na koji način će se stvari rasplesti u nastavku.

Najbolji superherojski film ikad? Da ako imate 12 godina i kratkofitiljno pamćenje. Kantu kokica, prorijeđenu Colu i mozak na pašu. Ocjenu sam ‘nafilao’ prvenstveno zbog Thanosa i Gamore, odnosno efektnog komičnog spajanja Thora i Guardiansa. Nastavak slijedi…

OCJENA: 4/5