Razumijem… Sve vas koji kročite životom kao da ste s neke druge planete. I sita sam objašnjenja kako svi imamo neke konflikte, da su to stvari koje nosimo iz djetinjstva.

Ja vas razumijem, neki od nas su se rodili kao Pale sam na svijetu. Neki od nas baš zato što su rođeni da žive nekim drugačijim načinom života su se i rodili drugačiji. Ja vas razumijem. Razumijem razočarane u muškarce, ljubav, žene, razvedene. Prošla. Razumijem samohrane majke. Prolazim.

Razumijem rane smrti ruke koja te hrani, samoubojstva, biranja lijesa, križa, organiziranja sahrane. Sve sam to razumjela već s 20. Uz fakultet, ispite, grčeve i pelene. Izranjavana, izopćena, drugačija. Razumijem one kojima oni koji misle da je stabilnost samo ono što je njima stabilnost govore da su nestabilni.

Razumijem. Razumijem dušom i tijelom. Razumijem nesanicu, razumijem prestanak volje za probuditi se, razumijem napad panike, razumijem odlaske u osamu, razumijem boli jače od rađanja vlastita djeteta. Razumijem strah od agresivnih ljudi, ljubomornih, primitivnih…

Razumijem onaj prostor provalije gdje ne vidiš ni jučer, ni sad, ni sutra. Nit vidiš, nit čuješ. Osjećaš. Kamenja. Od srca prema vratu. Ali ima jedna lijepa vijest. Ja sam to mogla, ja sam to prošla, ja sam to kao duboko senzibilna osoba preživjela. Osjećam se kao školjka, ona čista, s mnogo sjajnih biserčića.

Ništa te ne dovede k sebi kao što te dovede lamatanje životnih nedaća. To budu trenuci pukog prepuštanja. Gdje? Kud? Nema tada odgovora. Tada bol prestaje boljeti jer nema više što boljeti. Sam ostaješ. Više ti ne trebaju knjige, ne može ti pomoći nijedan liječnik. Tada sve znaš.

Razumijem sve one koji posegnu za drogom, ovisnosti, padom u fizičkom i psihičkom zdravlju. Uspjela sam proći kroz to sve bez tih stvari da bih mogla i drugima reći- diži se. Neću ti pričati priče o medu i mlijeku, kako će doći prinčevi, kako će ti cvati ružičasti tulipani, kako će te drugi voljeti i vidjeti što si prošao. „Basta“.

Prekini s očekivanjem i voli se. Toliko se voli da se svađaš sa svim tim gnjevom i traumama. Vidi ih, daj im pravo da se pokaže svaka, ali nek je tvoja riječ- stop, zadnja, dosta!! Danas je moderno da nijedan problem ne možemo rješavati bez psihologa, lijeka, analize i traume. Znaš što ću ti reći, iz srca, od pete do glave proživljenih stresnih situacija…

Balašević je rekao „pričat će ti o plovidbi oni što sidro nisu digli“. Ranjenim ljudima dijele savjete, daju prognoze… oni koji misle da i sami nisu puni smeća. Razlika „plastičnih“ i iskrenih duša je što prvi stave masku, a drugi priznaju. Može se. I iz svega se može izaći snažniji i sretniji.

Želim ti skratiti muku. Ja sam izašla sretnija, ali mi nitko nije rekao da ću putem nailaziti na ljude koji će se smijati mojom željom za svijet učiniti svjetlijim mjestom, na ljude koji su ljubomorni, na žene koje se skrivaju iza neproživljenih života i snova upirući prstom u nas koje cijenimo svoje divljine, nisu me pripremili da muškarci sve manje cijene žene, sve više curice.

Nisu me upozorili da se držim mirnih, tihih mjesta. Znaš, svugdje sam bila. U medijima, humanitarnim radovima, raznim udrugama… i znaš što ću ti reći… Drži se sebe. Hodaj. Sviraj. Trči. Zapleši. Pjevaj. Ne misli da je odgovor van tebe. Ne misli da je onaj tamo „bistriji“ jer je uspješan, jer je doktor, jer je profesor. Sve sam to prošla. Sve te profile vidim svaki dan.

Moj jedini kriterij danas je… koliko se smiješ, koliko imaš snage i danas živjeti, ali živjeti bez da štetiš ostalim živim bićima. Jer znaš razumijem te. Neke su mijenjale tuđe partnere, skrivećki pobacivale djecu, lažno se smijale da bi danas uzdignute glave bile neke što se bore na nekakvim ulicama i prosvjedima.

Znaš što ću ti reći. Objesi to mačku o rep. Nit se zna tko je muško, nit tko je žensko. Gdje nema reda ima nereda. Sve manje sam „na van“, sve više sam sa sobom. Sve manje volim buku. Sve više cijenim „svakodnevne poštene“ ljude koji djeluju iz tišine.

One koji znaju reagirati kad treba i časno živjeti svoje živote. Sve više cijenim jednostavnost i sve više boravim u prirodi. To je najbolji lijek. Ne opterećujem se teškim ljudima, teškim svakodnevicama ni teškim stvarima. Slijedi se. Odgovor je u tebi.

Ljubav ti je u srcu. Alat u umu. Pokret u udovima. Nemoj svoje biserje koje si teškom mukom zaradio baciti pred svinje. Jer gledaj, divna je prilika započeti novi život. Ja sam to napravila i radim svako jutro iz početka.

Razumijem.

Ali molim te… nemoj odustati prije nego još jednom kreneš pisati novu priču. Jer što ako nam je sve to trebalo da bi danas mogli cijeniti što i koga imamo, i tko smo postali.