“Društvene mreže su postale močvare u kojima bujaju mržnja, lažne vijesti, ekstremizmi, seksizam, verbalno nasilje, eksploatacija djece,… i na taj način postaju velika ugroza demokraciji i modernom društvu.”

(Channel 4 News, 12.2.2018.)

Ne mogu se ne složiti s ovim, a traje to već neko vrijeme i ne govori se dovoljno. Utjecaj društvenih mreža na informiranje i razmišljanja ljudi je golem, mnogi ni ne traže informacije van njih, informacije dulje od 250 znakova malo tko čita, uglavnom se na brzinu proguta slika i naslov objave, te tu i tamo kratak podnaslov. Mnogi marketinški, medijski i PR profesionalci to znaju i naveliko koriste, neki od njih plasirajući raznorazne neistinite nepotpune informacije koje mnogi korisnici društvenih mreža već godinama uzimaju zdravo za gotovo i na njima temelje svoje stavove i mišljenja.

Na sve strane se govori o “fake news” informacijama i medijima koji su preplavili društvene mreže i na osnovu kojih mnogi korisnici vjeruju u štošta, kao o npr. masovnim silovanjima u Švedskoj, chemtrailsima, neobjašnjivim fenomenima koje skrivaju vlade mnogih zemalja, “mainstream mediji ne žele da ovo vidite” i sl. preplavljuju news feed svakog korisnika na svim društvenim mrežama. Problem je toliko velik da su mnoge svjetske vlade počele poduzimati ozbiljne korake u suzbijanju takvih pojava i izgledno je da neće stati.

Kao i oni koji objavljuju takve informacije, mi korisnici smo odgovorni za prihvaćanje, širenje ili odbacivanje istih a na raspolaganju su nam i alati za prijavljivanje takvih sadržaja nadležnim tijelima. Također, u vrijeme ovolike dostupnosti informacija, vrlo je lako provjeriti sve jer nam je gotovo cijelo znanje čovječanstva dostupno u svakom trenutku, kao nikada do sada.

No, sva ta dostupnost informacija, znanja, sloboda odabira i javnog govora od nas traži i odgovornost, jer smo svi postali javne osobe, a naše riječi bilo izgovorene ili napisane imaju težinu i učinak na druge ljude i njihove živote.

Posebna odgovornost leži na novinarima i medijskim djelatnicima, političarima i dužnosnicima, predstavnicima znanstvenih i religijskih tijela i organizacija te svima ostalima koji imaju utjecaj na velik broj pojedinaca.

Sve što govorimo i objavljujemo na društvenim mrežama neizbježno utječe kako na naše, tako i na živote drugih ljudi, bliskih ili nepoznatih, tisućama prostornih jedinica udaljenim od nas,… i tu zapravo leži naša velika odgovornost. Možemo je, baš kao i informacije – prihvatiti ili ne, no tu je i neće nestati ako je ne prihvatimo ili ignoriramo.

“Nemam vremena”, “ko će to sad čitati…”, “to je kobasica”,… nije nikakvo opravdanje i ne otklanja našu odgovornost.

I tako, unatoč dostupnosti gotovo cjelokupnog znanja koje je čovječanstvo steklo, objavljenim i utemeljenim znanstvenim istraživanjima, zaključcima, dokumentima i arhivama, tekućim istraživanjima i teorijama, tehnološkim dostignućima,… napredak u ljudskom razmišljanju ne dolazi svugdje i svakome jednako brzo.

Živimo u vremenu u kojem kao vrsta imamo najdulji životni vijek u povijesti, populacija nam više nije ugrožena epidemijama kao nekad, brojčano nismo nikad stajali bolje, ratova i žrtava nikad manje, pravno i civilizacijski nikad nismo stajali bolje, slavimo dječje rođendane koji su ne tako davno bili nepoznanica zbog velike smrtnosti malenih, ljudska prava i slobode unaprijeđeni,…

No, unatoč svemu tome, teško učimo, sporo mijenjamo navike, stavove i slobodu ne povezujemo s odgovornošću. Zašto tako mislim?

Konstantno svjedočim negativnim napisima i stavovima o “drugima i drugačijima”, bilo da su migranti, sportaši, starlete, vjernici ili ateisti, Hrvati, Srbi, Bosanci, Hercegovci, Englezi, turisti, crnci, azijati, Turci,… ono, humanizma i razumijevanja na kapaljku a etiketiranje – u 3 smjene strojno.

U nedavnoj prepisci s predstavnikom lokalne politike, zasmetalo me komentiranje LGBT osoba i njihovih prava, vrlo neargumentirano i neukusno. Priznajem, ni sam nisam svetac, znao sam se narugati i donijeti brzoplete izjave i zaključke koji u najmanju ruku ne stoje. Od onog “žena-vozač” klišeja nadalje. Za to se ispričavam svima koje je to povrijedilo, svima koje znam i ne znam. Sa sadašnjim spoznajama, ne mogu olako prihvatiti etiketiranje, omalovažavanje i poticanje na isključivost jednih u odnosu na druge ako za to nema temelja.

Pod temelje mislim na znanstvene, pravne i razumne, nikako na imaginarne ili one kojih se drži neka većinska grupacija “jer je to tako oduvijek” ili “nenormalno”. Neprihvatljivo mi je da odrasle i odgovorne osobe, koje pretendiraju na javne funkcije i utjecaj koriste degradirajuće nazive za ljude i grupe ljudi koje ne poznaju i o njima ništa ne znaju, nastojeći unatoč činjenicama umanjiti njihovu vrijednost ili otežati položaj u društvu. Pogotovo ako koristi izraze za koje je odavno utvrđeno da dolaze iz američkih kuhinja “fake news” informacija.

Razumijem, lakše je na društvenim mrežama čitati o “pederskim lobijima”, “rodnoj ideologiji/agendi”, urotama s ciljem uništenja čovječanstva, udbi/komunistima,… nego provesti sate pretraživajući i čitajući znanstvene i pravne radove. To dodatno otežava i druga strana, koja također deterministički etiketira sve duhovnjake pedofilima i sve religiozne osobe nazadnjacima, izjednačava socijalistički svjetonazor s komunističkim, itd.

Kako god, uvijek je pritisak većine na manjinu vidljiv, mada se kovači alt-right fraza i nazivlja trude prikazati “teror manjine nad većinom”. Neozbiljno i neprihvatljivo je vjerovati u takvo što u 21. stoljeću, a vrlo lako postane štetno i u krajnosti – opasno. Za pripadnike manjine, naravno.

Razumijem i refleks odbojnosti, koji kod nekih ljudi ide sve do gađenja, to je jednostavno utisnuto u čovjeka utjecajima okruženja i naslijeđa. Mnogi se groze povrća ili recepata sa hobotnicama, skakavcima, puževima, janjetina im smrdi, neki ne jedu meso,… ništa čudno.

Zašto sve ovo pišem? Sigurno ne za one koji govore protivno znanosti, razumu, pravnim i moralnim autoritetima (na koje se nerijetko pozivaju). Ovo je za one koji još uvijek imaju otvoren um i žele prihvatiti znanja i spoznaje, koji razumiju da znanost i njene zakonitosti vrijede bez obzira na uvjerenja. Jednostavno, Newtonow zakon vrijedi za sve jednako.

– Zvuči li vam naslov nerealno ? Ne vjerujte svemu što pročitate na brzinu.

– Provjerite url/web adresu. Sadrži li neke neobične nastavke riječi (sufikse) ili oponaša neke provjerene adrese?

– Provjerite tražilicom autore i izbjegavajte anonimna izvješća.

– Pazite da su naslov i priložena slika/video usklađeni sa sadržajem teksta.

– Usporedite s više drugih izvora.

– Provjerite iznesene tvrdnje na stranicama kao Snopes, Politico ili Politifact

– Ne ustručavajte se tražiti dalje i provjeravati navedene izvore i citate

– Pazite se online filtera koji vam serviraju samo rezultate koji su slični sadržajima koji su vam se svidjeli. Algoritmi filtriraju rezultate na tražilicama.

– Budite otvorenog uma. Postavljajte pitanja. Znanje i znanost ne dolaze drugačije.

Pokušajte biti oslonac u močvari, za sebe ili druge.

Mosa bavlju !