Nakon puna dva mjeseca ubijanja moždanih stanica holivudskim 'papi lova' filmovima (doduše, bilo je među istima i dosta dobrih i zabavnih naslova), došlo je vrijeme za pauzu uz nešto posve drugačije.

Mnogi ga ne mogu niti smisliti, a bogme niti shvatiti, no finski genijalac i osobenjak Aki Kaurismäki je deifintivno ime koje zaziva respekt među filmofilima i svaki njegov film koji nekim čudom pronađe put k našim kinodvoranama ravan je čudu s nebesa. Gospođe i gospodo filmofili, Aki is Back!

Priča paralelno prati sirijskog izbjeglicu Khaleda (S.Haji) kojeg potraga za izgubljenom sestrom igrom slučaja dovede u Helsinki gdje od vlasti zatraži azil i Wikströma (S.Kuosmanen), trgovca odjećom koji ganjajući snove napusti suprugu i stari posao i otvori otrcani restoran. Sudbina spoji ove dvije izgubljene duše…

Nakon šest godina pauze koju je manje-više iskoristio pripito 'bauljajući' svojim vinogradima u Portugalu i povremenim kratkim izletima u svijet filma (režirao je jedan segment omnibusa ''Centro Histórico'' i kratki glazbeni filmić o muzičaru i pjesniku Juiceu Leskinenu), Aki Kaurismäki nam se vratio s još jednom snažnom pljuskom licemjernom društvu koje s širom raširenim rukama i umjetnim smiješkom na licu poziva napaćene u svoj dom da bi te iste potom bez ikakvog traga empatije opalilo nogom u stražnjicu i vratilo ih otkud su i došli. Da, Akiju i dalje nije svejedno. To nam je kazao u svojem posljednjem dugometražnom filmu ''Le Havre'', a to nam kazuje i opet.

Svijet u kojem živimo se nalazi na prekretnici i Kaurismäki nam (ponovno) želi reći kako su 'zapadnjaci' i dalje prilično hladni, rezervirani i bezdušni po pitanjima sverastuće izbjegličke krize (pa čak bi se usudio reći i masovne migracije) i društveno-socijalnog jaza. Štoviše, ekstremizam je uzeo maha i u tim 'posljednjim civilizacijskim oazama' i nada naočigled umire.

The Other Side of Hope (2017)

Režija: Aki Kaurismäki

Uloge: Sherwan Haji, Sakari Kuosmanen, Tommi Korpela, Kati Outinen, Janne Hyytiäinen, Simon Al-Bazoon, Ville Virtanen, Timo Torikka, Elina Knihtilä, Maria Järvenhelmi…

Žanr: Komedija, drama

Trajanje: 98 min.

Iako je njegov protagonist (Khaled) žrtva najgorih oblika okrutnosti i apsurda moderne 'civilizacije', hladni činovnici bez imalo suosjećanja propituju njegovu tragičnu sudbinu i sve bilježe na papir koji sirotom čovjeku znači novi početak i život, a njima je tek jedan običan slučaj o kojem će odlučiti kako im se 'digne ona stvar'.

 

Ali ne brigajte, melankoliju, sive i hladne tonove i ozbiljnu tematiku, Aki je majstorski presjekao sebi svojstvenim, prepoznatljivim humorom (koji će mnoge i dalje ostaviti začuđenima), toliko nužnom empatijom i razumijevanjem (makar oni stigli iz posve neočekivanih kutaka) čudacima i izuzetnim glazbenim brojevima i sve to nekako savršeno liježe na svoje mjesto. Njegovi likovi i dalje koračaju i pričaju ukočeno poput nekih pokvarenih androida ili pak amaterskih glumaca koji se muče s pamćenjem teksta, no poznavatelje Kaurismäkieva opusa to odavno niti ne čudi, niti zabrinjava, već grlato nasmijava i zabavlja. 

Ovo je film s kojim nam Kaurismäki još jednom poručuje da ne trebaju, ne smiju svi biti stigmatizirani, kako 'oni' nisu došli kako bi nam sve oteli i uništili već kako bi dobili priliku za nekim novim, boljim životom. Njegovog Khaleda niti zanima niti zna tko mu je uništio život. On samo želi biti prihvaćen, raditi i uživati u lijepim trenutcima kao i svi ostali. On samo želi pronaći svoje mjesto pod suncem u svijetu i vremenu koji polako, ali sigurno počinje gubiti svaki smisao. 

Ozbiljan i duhovit, inteligentan i apsurdan, Aki je i dalje ime koje ima što za reći (to su zaključili i članovi žirija prestižnog 'Berlinalea' koji su mu nedavno uručili nagradu za najboljeg redatelja), a vi (prvenstveno mislim na tvrdokorne filmofile) ga svakako pogledajte u kinu ukoliko vas put narednih dana odvede do Splita ili Zagreba jer ga u Zadru nažalost nećete dočekati.