Kad je tamo sredinom lipnja 2015. objavljeno kako će oskarovac Christian Bale i Oscar Isaac tumačiti suparnike u ljubavnom trokutu (ljubavni interes spomenutih tumači kanadska glumica Charlotte Le Bon) povijesne drame ''The Promise'' višestruko nagrađivanog irskog redatelja Terrya Georgea (''Hotel Rwanda'', ''Reservation Road''...), počeli su se nestrpljivo križati dani do premijere.

Svjetska premijera je održana u rujnu 2016. na prestižnom festivalu u Torontu, a od ovog četvrtka film se konačno našao i na programu naših kina. Unatoč zvučnim imenima i budžetu od impresivnih 90 milijuna dolara, reakcija kritike je mahom skromna ili loša dok s druge strane publika baš i nije pohrlila u kina. Zašto? Odgovor se nalazi u ostatku naše ovotjedne recenzije. 

U želji da upiše studij medicine u Konstantinopolu (danas Istanbulu), mladi armenski apotekar Mikael (O. Isaac) zaruči se za kćer imućnog seljanina koji mu za miraz pokloni 400 zlatnika s kojima će si platiti studij. U Konstantinopolu Mikael se smjesti kod svojeg bogatog strica gdje ubrzo upozna i učiteljicu plesa svojih rođakinja, Anu (C. Le Bon).

Već pri prvom susretu, Mikael ostane očaran Aninom ljepotom ali uskoro i razočaran saznavši kako je ona u vezi s američkim novinarom Chrisom (C.Bale). Premda je obećao svojoj zaručnici (A.Sarafyan) kako će se nakon studija vratiti u selo gdje će vjenčati i zasnovati obitelj, privlačnost između Mikaela i Ane postaje sve veća, no ubrzo se oboje nađu u opasnosti kad vlasti Otomanskog carstva započnu s dijaboličnim planom genocida kompletne armenske populacije...

The Promise (2016)

Režija: Terry George

Uloge: Oscar Isaac, Charlotte Le Bon, Christian Bale, Daniel Giménez-Cacho, Shohreh Aghdashloo, Rade Šerbedžija, Abel Folk, Angela Sarafyan, Tom Hollander, Jean Reno, Yigal Naor...

Žanr: Povijesni, drama, romantika

Trajanje: 134 min.

Šteta, ali baš prava šteta! S ovako talentiranom glumačkom ekipom (uključujući i epizode našeg Šerbedžije, Renoa, Hollanda i Cromwella), ogromnim budžetom i prilikom da na jedan šokantan i bolno iskren način prepriča štoriju o jednom od najmasovnijih genocida (ubijeno je preko milijun Armenaca) u modernijoj povijesti, Terry George je definitivno treba znati bolje.

Kvragu, pa sličan materijal ga je uostalom i proslavio (šifra. ''Hotel Rwanda''). Što je onda ovdje pošlo po krivu? Ne znam na što je ličio prvotni scenarij Robin Swicord, no otkako je George odlučio petljati po njemu i u konačnici ga totalno izmjeniti, nastao je kupus. Koliko god on to možda želio, Terry George definitivno nije redateljski kalibar u rangu jednog Davida Leana i pokušaji kopiranja istog djeluju prilično naivno, suhoparno i traljavo izvedeno.

Siroti George se negdje na pola puta očigledno izgubio u priči i do samog kraja nije znao dal' se zadržati uz ljubavni trokut Mikael/Ana/Chris i njihov komplicirani odnos ili težište prebaciti na zbivanja koja su ih pogodila (čitaj. genocid). U potrazi za savršenim balansom između te dvije isprepletene priče, George se nije snašao na najbolji način i osobno smatram kako se trebao držati one o humanoj katastrofi koja je na filmu (pogotovo ovakvih epskih proporcija) do sad rijetko viđena i nepravedno zapostavljena. 

Prizori u kojima turski vojnici (uključujući i civile na ulicama Konstantinopola) provode hladnokrvnu egzekuciju i teror nad armenskom populacijom posebno su efektni i nabijeni snažnim emocijama i šteta je što George nije bio nešto drskiji i odvažniji u eksplicitnom prikazu istih jer ti ljudi su svojom žrtvom zaslužili da svijet konačno sazna pravu istinu, istinu koju Turci dan-danas nijekaju. Štoviše, prije nekoliko godina, njihov veleposlanik je apelirao da se takve činjenice uklone iz naših školskih udžbenika. Nevjerojatno!

Uglavnom, George se pogubio, glumci na momente također (srećom, Isaac i Bale uvijek daju svoj maksimum pa čak i dok izgovaraju neke prilično otrcane replike), a pitanje je gdje se pogubio i toliki budžet jer film u konačnici djeluje prilično jeftino (barem 10 puta jeftinije od spomenutog budžeta). A kad već pričamo o novcu, valja spomenuti da je kompletnu sumu od spomenutih 90 milijuna dolara donirao američki biznismen (zamislite, armenskog podrijetla ;)), Kirk Kerkorian.  

S druge strane, Turci nisu ostali ravnodušni pa je njihov (holivudski) propagandni odgovor instantno stigao kroz film ''The Ottoman Lieutenant''. Priča tog filma se također bavi khmmm...ljubavnim trokutom kojeg umjesto Armenca, Armenke i Amerikanca čine Turčin, Amerikanka i Amerikanac, a armenski narod je u njihovom scenariju 'zaslužio takvu sudbinu'! Gadljivo!