Nakon poplave holivudskih i inih (op.a. ''Valerian'') blockbustera, u kina nam je kao osvježenje (kad već vani neće neko kišno) stigla i jedna hvaljena zatvorska indie krimi drama imena ''Shot Caller''.

Znam da će mnogi pomisliti kako je ovaj svojevrsni podžanr zatvorskih drama već odavno 'isfuran', no kad iza cijele ideje stoji perspektivan redatelj, zanimljiva i brutalna 'štorija' i nadahnuta glumačka ekipa, svježina je itekako prisutna.

Nedugo poslije večere uz koju je ispijena i pokoja boca vina suviše, Jacob (N. Coster-Waldau) vozeći suprugu i prijatelje skrivi prometnu nesreću u kojoj život izgubi njegov prijatelj i kolega Tom. Pošto je nesreću skrivio u alkoholiziranom stanju te je s vozilom uletio u raskrižje u trenutku kad je na semaforu bilo upaljeno crveno svjetlo, sudac je zahtjevao maksimalnu zatvorsku kaznu od 7 godina zatvora zbog ubojstva iz nehaja, no Jacobov odvjetnik uspije svojem klijentu nagodbom izvući kaznu od 18 mjeseci u strogo čuvanom zatvoru.

Jacobovo raspoloženje splasne onog trenutka kad mu odvjetnik preporuči da unutar zatvorskih zidina ni u kojem slučaju ne pokaže znakove slabosti.

Shot Caller (2017)

Režija: Ric Roman Waugh

Uloge: Nikolaj Coster-Waldau, Omari Hardwick, Lake Bell, Jon Bernthal, Emory Cohen, Jeffrey Donovan, Evan Jones...

Žanr: Kriminalistički, drama

Trajanje: 121 min.

I tako se Jacob, nekoć uspješan poslovnjak, suprug i otac, nastojeći preživjeti u okrutnim uvjetima okružen okorjelim kriminalcima i bandama, postepeno transformira u jednog od najopakijih zavorenika... 

Kad pričamo o zatvorskim dramama, do sad smo u desecima, ako ne i stotinama naslova koji se bave takovom tematikom i okruženjem imali prilike gledati kojekakve uzbudljive bijegove (''Escape from Alcatraz'', ''The Escapist'', ''Escape Plan''...), besprijekorne literarne adaptacije (''Birdman of Alcatraz'', ''The Shawshank Redemption'', ''Cell 211''...), životopisne biografske priče (''Bronson'', ''Midnight Express'') i surove prikaze života u tim 'kavezima' u kojima se glavni protagonisti silom prilika transformiraju iz običnih ljudi (i sitnih kriminalaca) u zvijeri i gangsterske lidere (''American Me'', ''A Prophet'', TV serijal ''OZ'', ''Felon'', ''Starred Up''..).

I zašto sad nakon ovakve 'hrpetine' (i još gomile ne spomenutih) manje-više izuzetnih naslova gledati još jednu toliko puta 'prožvakanu' priču? Odgovor je jednostavan. Redatelji ih vole snimati, glumcima su takve role svojevrstan izazov, a publika i kritika ih uglavnom obasipaju hvalospjevima. E sad, fora je u tome što je redatelj ovog filma nešto slično već i ranije učinio s jednako upečatljvim, gore spomenutim filmom ''Felon'' (2008). Ukoliko pak niste čuli za taj film, a niti ga imali prilike pogledati, reći ću samo kako je sličnu ulogu žrtve okolnosti tumačio zaboravljeni Stephen Dorff, odnosno da je njegova zatvorska mentora impresivno utjelovio 'totalno' zaboravljeni Val Kilmer.   

Zašto se Ric Roman Waugh nakon nepunih deset godina odlučio vratiti u 'kavez'? Premda je ''Felon'' prštao realizmom, brutalnim prikazom života iza rešetaka i korupcijom unutar čuvarskih redova, Waugh je smatrao kako postoje mnoge priče i događaji skriveni iza tih čeličnih rešetaka koje ljudi trebaju saznati.

Nagledao se on i naslušao koječega prilikom svoje dvogodišnje prikrivene misije glumljenja tzv. socijalnog radnika zaduženog za bivše osuđenike i ovom prilikom je sva ta saznanja odlučio prikazati još realniju i brutalniju priču.

Ovaj put je još dublje pokušao doprijeti u psihu običnog čovjeka kojeg okolnosti pretvore u zvijer koja na kraju postane svjesna kako za nju nema povratka normalnom življenju.

Znam da smo takvo što već imali prilike pogledati, no fascinira ta Waughova predanost u demonstraciji autentičnosti. Bilo kroz gestikulaciju među zatvorenicima, njihove male prljave trikove ili običnu fintu koja služi za pokretanje paklenih nereda. Sve odiše nekim jezivim, kvazi dokumentarističkim pristupom.  

Što se tiče glume, ovaj put je dobio još i 'siroviju' postavu negoli je imao u ''Felonu'' i koja 'lovorike' trenutno ubire ponajprije kroz svoj zapažen rad u popularnim TV serijalima ''Game of Thrones'' (impresivni Nikolaj Coster-Waldau), ''Daredevil'' (Jon Bernthal još jednom upečatljivo demonstrira svu svoju silovitost koja mu je lako donijela ulogu brutalnog provoditelja pravde, ''Punishera''), odnosno ''Power'' (Omari Hardwick). I premda sam dobro upoznat s radom i mogućnostima trojice navedenih glumaca, osobno sam ponovno ostao ugodno iznenađen malenom ali iznimno efektnom i zastrašujućom rolom odličnog karakternog glumca Jeffreya Donovana (''Burn Notice'', ''Fargo'', ''Sicario''...).

Nema što, Waugh je znao što želi, kako to prikazati i kako još jednom šokirati sve one koje su možda i pomislili kako je život iza rešetaka nekom 'nagrada' za zločine koje je počinio. Doduše, nisam baš siguran da se ovako što može vidjeti u našim zatvorima koji nekima služe za guljenje krumpira ili pokoju partiju golfa, no siguran sam kako bi mnoge od naših kriminalaca rado željeli vidjeti u ovakvim i gorim uvjetima.