Ako na mladima svijet ostaje, naša budućnost leži na Rivi, pijana od jeftinog vina

Nakon prošlog petka i održanih prosvjeda, planirao sam upravo o tome pisati u ovotjednoj kolumni. No, nakon kraćeg razmišljanja uvidio sam da bi se to neizbježno pretvorilo u samozadovoljno ponavljanje rečenice "Rekao sam vam". A toga, dragi moji čitatelji, ima i previše u našim medijima i vjerujem da vas to ne zanima. Isto tako, ova druga kolumna bi bila po sadržaju gotovo identična "Povijesti bolesti", čisto ponavljanje.

Srećom, živimo u našem lipom Zadru, gradu u kojem zanimljivih tema uvijek ima napretek. U potrazi za temom nisam se trebao puno micati od faksa, samo koji metar. Ali, o tom - potom. Ako ste vikendom navečer, od osam sati nadalje, šetali Rivom ili preko Trga pet bunara, mogli ste se diviti nekim znamenitostima po kojima je Zadar poznat u Hrvatskoj i šire. Parku Jelene Madijevke, bunarima, Morskim orguljama itd. Ali, ako ste malo pomnije pogledali, svaku od tih znamenitosti krasi i veliki broj manjih skulptura, svih boja i oblika.

Da vas dalje ne zavlačim, ne radi se o kipićima nego o bocama. Malim, velikim, plastičnim, staklenim, punima, a u kasnijim satima, praznima. Same boce jesu problem, ali beznačajan problem u usporedbi sa činjenicom da se nalaze u rukama naših mladih sugrađana. Srednjoškolaca, studenata, slučajnih namjernika i ponekad Vlaje & Co.

I sam sam jedan dio svoje srednje škole i studiranja proveo na Rivi i mogu vam reći da nije uvjek bilo jednostavno naći slobodnu klupicu za sjesti. Ljudi je znalo biti toliko da bi se slučajnom namjerniku učinilo da neka škola ima terensku nastavu na Rivi.

Zašto je to tako? Odakle početi. Za početak, mladi ljudi obično nemaju novaca da bi mogli cijelu večer provesti u kafićima ili klubovima, a vani se mora ići. Obično je taktika slijedeća, dovoljno se "naliti" s vinom iz dućana, tako da se u kafić može ići i popiti jedno, dva pića. U dućanu boca Vranca 20 kuna, a u birtiji toliko dođe jedna čaša. Čista ekonomska logika.

Ponuda zadarskog noćnog života nije najbogatija i Riva se ponekad čini zanimljivom alternativom. Ali, na Rivi je zimi hladno, nema WC-a, nema rasvjete, a brat bratu, tamo nemaš što drugo raditi nego se oblokavati. A kad se intenzivno oblokavaš, neizbježno se događaju i popratni sadržaji poput razbijanja, otrovanja alkoholom, tučnjave i slične ljepote.

Dobro, kažete, sve mi to znamo, ali što želiš reći? Želim reći ono što mladi Zadrani dobro znaju. Nemamo gdje izaći! Kako nemaju, pa kad sam ja bio mlad postojao je onaj Omladinski dom! Je, samo se on pretvorio u Dom Hrvatskih Čarapa. Pa dobro, pa zašto se nije napravio drugi prostor za mlade? I ja se pitam zašto peti grad po veličini u Hrvatskoj nema Klub-Dom-Centar mladih, dok ga primjerice Imotski ima?

Zadar grabi naprijed, gradi se na sve strane, trgovački centri, robne kuće, parkirališta, dizalice niču kao gljive poslije kiše, a mladi i dalje piju na Rivi, 5 bunara, parkićima i igralištima! Ako na mladima svijet ostaje, naša budućnost leži na Rivi, pijana od jeftinog vina.

Treba nam prostor u kojem ćemo moći ispoljiti svoju kreativnost, realizirati svoje ideje, provoditi slobodno vrijeme. Kinoteke, radionice, neformalno obrazovanje, dramska, koncerti, itd. Zar to nije u interesu sviju nas? Da to sve postoji, možda određeni dijelovi grada ne bi vikendom ujutro izgledali kao Bagdad, možda ne bi bilo toliko išaranih fasada, možda bi crna kronika bila praznija, možda, ali nažalost još uvijek samo možda.

Doduše, znam tko će se najviše protiviti svemu ovome i to s pravom, jer bi im takva jedna ustanova oduzela izvor primanja. Ekipa što živi od sakupljanja praznih boca.