Nitko iz vodstva Tornada nema nikakve osobne koristi od vođenja udruge, sve što rade rade iz ljubavi

Iako se moja kolumna, moj kutak na eZadru, uglavnom bavi studentima i mladima, danas ću malo, ali samo malo "zastraniti". Zadnjih je dana prosječnom Zadraninu bilo nemoguće izbjeći košarku i finale doigravanja za prvaka Hrvatske. Mediji su puni košarke (odbojka na pjesku, ooooo), građani o njoj pričaju za kavom i osjeća se neka ugodna napetost po gradu.

Budući da je vaš kolumnist strastveni pratitelj zadarske košarke, bilo bi nerealno očekivati da se bar malo ne dotakne ove teme. Odluku mu je olakšala i činjenica da je šef na portalu košarkaški fanatik koji je ideju o privremenoj promjeni u konceptu kolumne pozdravio s oduševljenjem.

Zadar je grad košarke i košarka je dio ovog grada, odnosno njegove slike prema vani. Kaže se da Zadrani znaju sve o košarci, da čistačice na kolodvoru znaju koliko traje napad i što je nošena. Svaki kvart ima svoje koševe i uvijek ima nekog na basketu, od djece vrtićke dobi do odraslih. Na to smo svi mi koji ovdje živimo i koji volimo košarku ponosni. Zadar grad košarke.

Ali, što to čini naš grad gradom košarke? Veliki klupski uspjesi? Realno gledano, veći dio tih uspjeha je iz slavne prošlosti, iz vremena Kreše i ostalih legendi. Split-Jugoplastika je imao još više uspjeha, pa nije grad košarke.

Velebna košarkaška dvorana? Jazine su legendarne, ali legende idu u legendu, a novu dvoranu još uvijek krajičkom oka pratimo kako polagano raste na Višnjiku. Cibona ima Draženov dom, Olimpija Tivoli, a Bosna Skenderiju i nijedan od tih gradova nema epitet košarkaških gradova. Dakle nije to. Što je onda?

Odgovor zna svatko tko je i jedan put bio u Jazinama. "Nešto se događa u gradu, nešto se događa u gradu, to grmi Tornado Zadar!" Što Zadar ima, a da ni jedan veći košarkaški klub na ovim prostorima nema? Imamo košarkašku navijačku skupinu (Funcuti su nogometni navijači, a i brat bratu, nisu nešto op.a.).

Tornado je ambasador Zadra izvan grada, zaštitni znak. Vjerni šesti igrač na svim utakmicama, bučna podrška na "manjim" utakmicama i katalizator navijanja na "većim". Bez Tornada KK Zadar bi bio dobar, ali u ničemu poseban klub. Dobro, to znamo svi, ali dosta ljudi ne zna koliko truda neki pojedinci moraju uložiti u organiziranje, vođenje i održavanje te šarolike skupine ljudi.

Prije nekoliko godina, Tornado je preuzela nova, mlađa ekipa. Gavro i Kara, a poslije i Lemi, su započeli posao čiji se plodovi vide posljednjih par godina (ima njih tamo još, ali ova trojica najviše vuku). Tornado je počeo redovito navijati na SVIM utakmicama, koreografije su se radile za sve veće utakmice, gostovanja su se učestalila, članstvo se omasovilo, a prije par dana su se službeno otvorile i prostorije Udruge navijača Tornado. Baš lijepo zar ne?

Ali malo ljudi zna koliko su sati, dana, mjeseci i godina svog slobodnog vremena ovi momci morali uložiti u ovaj projekt da bi on danas bio na ovoj razini. Malo ljudi zna da su se koreografije radile po nekim podrumima i garažama ("I bez struje i bez vode, putevi nas k tebi vode! Zadar šampion...").

Nitko iz vodstva Tornada nema nikakve osobne koristi od vođenja udruge, sve što rade rade iz ljubavi prema klubu, sportu i gradu. Iz te iste ljubavi su nalazili snage za dugogodišnju borbu sa birokracijom da bi dobili prostorije, progutali ponosa da bi izmolili autobuse za gostovanja nakon što bi ih za prethodnog gostovanja pijane budale uništile.

Da ne spominjemo koliko su vlastitog novca potrošili na papir, najlon, plakate, ljepilo itd. Svaki put kad na utakmici zagrmi sa istoka, sjetite se ljudi radi kojih grmi. Jer da nije te ekipe moglo je i žuboriti.
Zadar je grad košarke zbog mnogo razloga, ali prema meni, najviše radi Tornada i momaka i cura koji Tornado čine. I budite sigurni da će na slijedećoj utakmici zeleni sektor Draženovog doma biti pun i da će se zadarska pjesma opet oriti Zagrebom.