Ako isključimo Poluotok, gdje biciklu nema mjesta, pogledajmo Voštarnicu ili Relju, ili, pak, put od Puntamike do mosta, pa gdje tu ima mjesta za bicikl?

Elza Radulić-Toman

Ovih su dana osviješteni ekolozi diljem svijeta i Hrvatske, svaki na svoj način, obilježavali Svjetski dan zaštite okoliša. Bilo je, kako smo imali prilike vidjeti, tim povodom i mnogo prosvjednika koji su se bunili protiv globalnih zagađivača i zatopljivača, a bilo je i onih koji su negodovali zato što im države ili gradovi nisu osigurali biciklističke staze.

Najupečatljiviji su svakako bili oni koji su vozili bicikle potpuno goli, koji su svojim golim stražnjicama upirali sjedala šarenih prometala na dva kotača, poput vatrenih Španjolki i Španjolaca, ali i još nekih drugih Europljana, koji su baš tako, goli, htjeli ostati zapamćeni u prosvjedima protiv svojih vlastodržaca, koji im nisu sagradili dovoljno staza po kojima bi se neometano mogli voziti bicikli.

Blago njima, rekli su mnogi ekološki osviješteni Zadrani. Ne zato što su ti golaći egzibicionistički cijelome svijetu izložili svoja gola tijela, nego zato što traže biciklističke staze, točnije još kilometara novih staza. Jer više vožnje bicikla, a manje auta, znači čuvanje okoliša i čovjekovo usklađivanje s prirodom.

O takvim prosvjedima naši građani mogu samo sanjati. Njima bi se u slučaju sličnoga prosvjeda, makar bili obučeni do grla, pretpostavljamo, oni drugi građani koji su manje osviješteni, samo smijali i ne bi ih ozbiljno shvatili, s obzirom da se u nas još uvijek prosvjeduje samo zbog egzistencijalnih potreba. A tek, oni na vlasti, samo bi mahnuli rukom i zaboravili takve prosvjede za manje pet minuta.

Naime, kako znamo Zadar i nema biciklističkih staza, bez obzira što to neki odgovorni ne bi priznali, jer su prvu takvu stazu prije nekoliko godina, a prilikom rekonstrukcije ceste počeli graditi uzduž Biloga briga. No, to nije prava staza za bicikle, to je ustvari trotoar za pješake, koji po našem domaćem običaju nerijetko postaje parkiralište. Kada bi to na Bilom brigu i bila biciklistička staza, građani pitaju kako bi do nje došli. Najvjerojatnije pješice s guranjem bicikla uz nogu, jer kroz naš grad, kroz neke njegove ulice teško voze i auta, a bicikle samo najhrabriji. Poput barba Zvonka Relje, koji je, prije nekoliko godina, prvi u Zadru nabavio bicikl na struju, s kojim uglavnom ide na kavu i ćakulu iz Foše gdje stanuje do kafića na Kalelargi.

Ako isključimo Poluotok, gdje biciklu nema mjesta, pogledajmo Voštarnicu ili Relju, ili, pak, put od Puntamike do mosta, pa gdje tu ima mjesta za bicikl? Ako bi se biciklist i progurao uz auta u vožnji i to uz najveći oprez oba vozača, ne bi to uspio uz parkirana vozila na mnogim pločnicima.

Nažalost, ona koja nitko ne miče s nedopuštenih mjesta, ni policija, ni pauk. Jedno takvo je, evo zornoga primjera, na Trpimirovoj obali, na uskom pješačkom prolazu gotovo uz vilu instituta HAZU-a, gdje jedan drski građanin danonoćno drži i po nekoliko svojih ili tvrtkinih auta. I nikom ništa, a Zadrani samo vrte glavom i pitaju tko je dužan provoditi red na javnim površinama.

I tako dok brojni Zadrani vape za biciklističkim stazama, na kojima bi odmarali dušu i vježbali tijelo, u Koprivnici je ovih dana podignut još jedan spomenik biciklu! Taj grad svake godine dograđuje nove kilometre staza za bicikliste, pa tamošnji građani uglavnom na posao i u školu odlaze na biciklima, a auta čuvaju za neke udaljenije vožnje.
Svjesni smo da će netko primjetiti i kako je Zadar mediteranski grad s karakterističnim uskim ulicama, ali nije baš tako.

Jesu zadarske stare ulice uske, ali stari je zapravo samo Poluotok, a sav ostali dio Zadra je gradnja iz zadnjih desetljeća, pa je opet sve usko i jedva se mimoilaze dva vozila. Projektanti su i nove dijelove grada stisli, kao da Zadar nema prostora za širenje. Dovoljno je vidjeti ulicu Miroslava Krleže, gdje je naselje građeno pred dvadesetak godina, a tom se preuskom ulicom prema Puntamici jedva prometuje.

Ništa bolje nije ni na Bilom brigu i drugim novijim gradskim kvartovima, gdje ni parkirališta nisu predviđena, pa su stanari ponegdje prisiljeni parkirati na pločniku ili trotoaru. A proteklih deset-petnaest godina i na ovo se javno upozoravalo, ali... Jedan je vijećnik tako, sjećamo se, s gradske govornice uporno upozoravao da su Zadru potrebne biciklističke staze, da ih treba planirati i početi graditi po uzoru na druge hrvatske ili inozemne sredine, no on nije bio iz vladajuće stranke.