Nedavno je jedan moj vrli kolega, stari novinar, kojega se ubraja u sam vrh hrvatskoga novinarstva, kazao da bi se mnogi današnji "moderni" novinari mogli definirati kao da su "puno dalje od novinara, a puno bliže od luđaka".

E, baš takva nekakva definicija bi se ovih dana mogla primjeniti i na pojedine zadarske novinare, koji su izvještavali o brojnim i zastaršujućim požarima, ali kojima uopće nije bilo do istine, već do senzacije. Takve senzacije, koje nerijetko kite naslovnice hrvatskih novina, a bez sadržaja su ili čak bez trunke istine, nerijetko se objavljuju u nekim dnevnicima (koji izlaze izvan Zadra) koji svojim čitateljima serviraju svega i svačega. I koji više nalikuju tračerskome glasilu nego ozbiljnoj tzv. političkoj novini, u kakvu bi željeli da ih svrstavaju.

Tako je i proteklih dana u jednome od njih izišao naslov koji govori da je požar na Rivnju izazvala baka s roštiljem! Čak bez ograde da je to neslužbeno. Istoga dana u drugome dnevniku je izišao tekst o istome požaru, gdje je otprilike čitatelju sugerirano da mještani Rivnja nisu i sami gasili požar! Dapače pisalo je da je to kazao načelnik općine.

Načelnik to, kako je i sam odmah demantirao, sigurno nije kazao, jer je više puta ovih dana javno potvrdio da su mještani sami i prije dolaska ikakve pomoći, obranili svoje domove. Tek se radilo o jednoj jedinoj ženi iz Njemačke, koja je tamo kupila kuću i dolazi samo ljeti, ali umjesto da pohita pomoći domaćima, kukala je da ju se spasi, kad se vatra već približila njezinoj kući. Načelnik joj je organizirao helikoptersko spašavanje i usput joj kazao da je mogla izići na vrijeme i pomoći gasiti. No, nazočna novinarka to je opisala kako je načelnik zamjerio svim mještanima.

I može li ta novinarka uopće biti uvjerljiva, kako takvim površnim radom može steći povjerenje čitatelja? Teško.

Moram napomenuti da je ovo moj prvi tekst u životu na temu kvalitete kolega novinara, da sam to izbjegavala uvijek u svome više od tri desetljeća dugom profesionalnom radu, premda je bilo prilika. A vjerojatno sam i sama ponekad pogriješila, ali nikad da bih stvorila senzaciju. Tek jednom sam, da spomenem jer neki to znaju, došla u sukob s kolegama, tužila sam zadarski Narodni list, zbog besramnoga teksta o meni osobno, iako činjenice nisu bile vezane za mene osobno, već za novinsku kuću za koju sam radila. Naravno, parnicu sam dobila i novčanu odštetu, ali gospodin vlasnik te novine još nije postupio po presudi da mi se javno ispriča i objavi cijelu presudu. A prošle su četiri godine! Možda ćemo se još vidjeti na sudu.

No, vratimo se izvještavanjima o požarima. Baš iz novinarskih krugova je prošloga tjedna poteklo i nekoliko izmišljotina o uzrocima požara, koja su više svjetlosnih godina daleko od istine. Jedna je tako glasila da je "baka koja je zapalila Rivanj" jedna konkretna žena, imenom i prezimenom je spominjana. A ustvari se radi o teško pokretnoj starici, koja živi u Domu umirovljenika već šest godina i toliko se godina otamo nije maknula, osim kada je hospitalizirana! Druga "istinita" priča se širila, opet u novinarskim krugovima, da se "baka koja je zapalila Rivanj" objesila!

Eto, i takvi su novinari, a danas nažalost svatko može biti novinar, a novine i zaista svašta objavljuju. Ponekad se naknadno objave ispravci, ponekad i isprike, ali budimo realni, to što je naknadno ništa ne znači. Upečatljivo i zapamćeno uvijek ostane ono što je prvo objavljeno.

Neki su novinari, rečeno narodski, smotani, drugi neetični i lažima se žele ulizati urednicima, a urednici pak vlasnicima, a vlasnici imaju novine zbog jedne jedine svrhe: da im donesu profit. Cijena nije bitna.

Pa i zato se većina novina u nas ne može pohvaliti da je slobodna. A znamo da samo objektivni i odgovorni mediji mogu biti i slobodni.

I na kraju opet ću spomenuti misao uvaženog kolege s početka teksta koji je govoreći o komercijalizaciji novina pod svaku cijenu, kazao da su iz današnjih hrvatskih novina istisnuta tri E, a sve više prevladavaju tri S. Tri E su ekonomija, edukacija i etika, a tri S su skandal, seks i sport!