Elza Radulić-Toman

Ovoga smo ljeta svjedoci nemilih dogđanja na moru - utapljanja, stradanja turista zbog nepoznavanja morskih ćudi, sudara plovila, "gaženja" ronilaca... Više nego ikada u kanalima između otoka bile su gužve, raznorazna velika i mala plovila su se razmilila na sve strane. Izgleda da svi koji voze po moru znaju pomorska pravila, a jesu li baš svi koji sjedaju za kormilo upoznati s njima, jesu li svi položili potrebne ispite, imaju li potrebne dozvole?

I sami smo se uvjerili da svi ne plove po propisima, kada je na naš čamac uporno velikom brzinom "ciljao" jedan poveći gliser i u zadnji čas smo ga okrenuvši naglo kormilo izbjegli. Srećom smo primjetivši ga na vrijeme po njegovu ponašanju vidjeli da on ni ne gleda kuda ide. Je li kormilar spavao ili je brod dao u ruke automatskom kormilu, neznamo, ali gliser je plovio bez pravoga nadzora.

Ovih kolovoških dana, inače, svašta smo imali prilike vidjeti na moru, ali se i uvjeriti kako su obale nekih naših otoka doslovce razrovane! Na mnogim mjestima, naročito u uvalama, moru se teško može prići, čak i obuven, ili se pak iz broda iskrcati na obalu, jer je ona na brojnim mjestima "obrasla" oštrim razlomljenim kamenjem, koje su tako dobro čekićima i macama usitnili i izoštrili lovci na prstace. Ostaci razbijenoga šupljeg kamenja, koje je nekada bilo stanište prstaca, posvuda su. I na kraju i u moru.

Dakle, istina je, kako su to i nedavno pisali mediji, da je u nas crno tržište prstaca tako dobro organizirano, da organizacijom nalikuje na organizirano tržište droge!

Kaže se da su lovci na prstace opremljeni sofisticiranom ronilačkom opremom, jakim pneumatskim čekićima da mogu razbijati cijele gromade i grebene u morskim dubinama, da imaju brze glisere, da imaju osigurano tržište i sve ostalo što ih čini dobrom organizacijom, daleko boljom nego što to može hrvatska policija svojom organiziranošću i opremom.

 Posao s prstacima počinje od onih malih, a završava preko velikih krijumčara. Mali krivolovci, među kojima ima i naših otočana, a što je pokazala i nedavna policijska akcija na zadarskim otocima, "beru" te slasne školjke i prodaju većim organizatorima, moćnim otkupljivačimaPosao s prstacima počinje od onih malih, a završava preko velikih krijumčara. Mali krivolovci, među kojima ima i naših otočana, a što je pokazala i nedavna policijska akcija na zadarskim otocima, "beru" te slasne školjke i prodaju većim organizatorima, moćnim otkupljivačima, a oni onda najčešće otkupljeno prodaju na talijansko i slovensko tržište, pa prstaci dospijevaju na stolove glasovitih restorana, gdje se serviraju za vrlo skupe novce.

Jedan naš stručnjak i poznavatelj mora procjenjuje da se u dvije spomenute zemlje krijumčari tjedno i do dvije tone naših prstaca!
Policija je nedavno i oko zadarskih otoka ulovila na djelu krivolovce, Slovenca, Pašmanca i Ižanina. Kod prvoga je pronašla tek 17 komada prstaca, kod drugoga 160, a kod trećega čak 484 komada. Ako su ti prstaci bili veliki, što nije rijetkost, ovaj zadnji krivolovac bi sigurno toga puta imao popriličnu zaradu, da ga policija nije omela u "poslu".

Čujemo da gostioničari lovcima kilogram plaćaju po 150 kuna, a oni tu istu količinu gostu naplaćuju po 350 kuna! No, kako je u nas strogo zabranjeno stavljanje u promet te delicije iz morskoga kamena, gostioničar dobro vodi računa kome to može prodati i u kojem svom separeu.

Neznamo koliku su globu platili nedavno uhvaćeni krivolovci i jesu li oni nastavili lov na prstace, ali znajući kolike su u nas općenito kazne za prekršaje, sigurno ih ni ovoga puta nisu osiromašile, a niti zaustavile. Isto tako neznamo je li se uopće kontroliraju brojni ronioci, koji haraju oko otoka, među kojima sigurno ima i lovaca na prstace, ali i drugih ronilaca koji ne poštuju hrvatske propise.

Boraveći ovih dana na otoku, svakodnevno smo svjedoci raznih ronilačkih aktivnosti, čak u luci usred naselja, pa iako je ronjenje zabranjeno u naselju i krugu od 500 metara od naselja. Najčešće se niotkud pojavi brzi gliser, iskrca na brzinu dva ili tri ronioca pod punom opremom i nestane. Poslije nekog vremena gliser se ponovo pojavi, pokupi ronioce s plijenom, ali ne na istome mjestu na kojemu ih je ostavio, već milju, dvije dalje.

Vjerojatno da ne gube vrijeme, ali i da zametnu trag. Takvih brzih glisera, u kojima se "crne" spodobe nalik na Marsijance, je ovoga ljeta bilo primjetno više nego ranijih ljeta. Naravno, nitko od njih nije mjesto ronjenja označio, što nalažu propisi, ali malo je njih i otkrila policija. Inače, takvi gliseri nemaju oznaka po kojima bi mještani koji ih viđaju redovito, mogli otkriti jesu li domaći ili stranci, ali je sigurno da ima i jednih i drugih koji se bave raznim vrstama nedopuštenih aktivnosti na moru.

Otočani pitaju kako to da svakodnevno ima toliko ronilaca u moru, a u zadarskoj Lučkoj kapetaniji ih je ovoga cijeloga ljeta zatražilo iskaznicu, koju mora imati svaki legalni ronilac, tek desetoro?!