Tko kaže da Tarantino ne zna interpretirati tuđi tekst?

Režija: Quentin Tarantino
Glumci: Pam Grier, Samuel L. Jackson, Robert Forster, Robert De Niro, Briget Fonda, Michael Keaton, Chris Tucker
Trajanje: 154 minute
Godina: 1997.
Produkcija: A Band Apart

Dugo već nisam pisao o Tarantinu. Kao što ste iz mojih dosadašnjih tekstova mogli primijetiti, a iskreno sumnjam da ima onih koji nisu primijetili, Quentin Tarantino meni je osobno vrlo drag redatelj. Čak i više od toga. Quentin Tarantino najbolji je filmski režiser našeg doba. To je izjava koju ću uvijek drage volje potpisati.

"Reservoir Dogs" i "Pakleni šund" već su se našli na ovom repertoaru filmskih klasika. Nakon njih na red je došao i film koji će mnogi proglasiti Tarantinovim najlošijim ostvarenjem. Na stranu činjenica da je u datoj konkurenciji čak i epitet najlošijeg ostvarenja kompliment, ta tvrdnja jednostavno nije točna. "Jackie Brown" zasigurno je drugačiji od ostalih Tarantinovih uradaka, ali to ga nikako ne čini najlošijim.

"Jackie Brown" prvi je, i jedini, film kojeg Tarantino nije snimio po vlastitom scenariju. Umjesto toga, odlučio je adaptirati kultni kriminalistički roman Elmorea Leonarda, ali ipak nije odolio da mu doda "ono nešto" svoje. Radnja je, s obzirom na roman, znatno pojednostavljena, s posebnim naglaskom na promjene koje su izvedene na likovima i njihovim karakterima, a kojima je Q.T. usadio prikladnu dozu ludosti i osobine koje se već sad nazivaju tarantinovskima. Nema drugog redatelja koji je nakon 35 godina života i pet snimljenih filmova (jer "Kill Bill" je ipak jedan film, koliko god mi šutjeli o tome) postao pridjev.

Jackie Brown je stjuardesa koja krijumčari novac zarađen ilegalnom trgovinom oružja putem aviokompanije za koju radi. No, na njenu nesreću, FBI agent Ray Nicolet odlučan je u namjeri da Jackieinog šefa privede pred lice pravde. I sad naša heroina mora donijeti tešku odluku; izdati svog nalogodavca Robbieja Ordella, čime će zaraditi oslobođenje od svih optužbi, ali se i izložiti životnoj opasnosti, ili držati usta zatvorena i odraditi zatvorsku kaznu koja joj prijeti. U tom trenutku upoznaje Maxa Cherryja, lovca na kriminalce koji pokušavaju nakon plaćene jamčevine izbjeći dugoj ruci zakona, a Max se polako zaljubljuje u nju. No, za Jackie Max je samo figura u genijalnom planu kojim će izigrati Ordella i njegove nalogodavce, te odšetati u suton s nekoliko milijuna dolara njihovog novca...

Da je "Jackie Brown" režirao itko drugi, na njega bi bilo vrlo lako nalijepiti etiketu klasičnog noir filma, ili bar oponašanja istog. Ali nije. Režirao ga je Quentin Tarantino, koji je uzeo klasičnu noir priču i pretvorio je u nešto sasvim drukčije. "Jackie Brown" je tako postao napet kriminalistički triler koji u sebi miješa osobitosti raznih žanrova, od drame do akcijskog filma, uz zdravu dozu crnog humora i tematsku podlogu karakterističnu za filmove zlatnog doba Hollywooda. Uz, naravno, konkretniju priču, imaginativnije dijaloge i znatno razrađenije likove.

Iako je Tarantino uvijek bio posebno poznat po radu s glumcima, iz kojih je redovito izvlačio više od njihovog realnog dometa, "Jackie Brown" je po tom pitanju možda i njegovo najdorađenije ostvarenje. Osim što je odabir glumaca za svaku ulogu apsolutno pogođen, svi su protagonisti filma svoju zadaću odradili savršeno. Što nije ni najmanje čudno za glumce kalibra Roberta de Nira i Michaela Keatona, ali ne treba zaboraviti da je Tarantino i u ovom filmu ostao vjeran svojoj provjerenoj strategiji izvlačenja pojedinih glumaca iz već odavno zaboravljene ropotarnice povijesti. Glavna je uloga tako pripala zvijezdi blackploitation filmova 70-ih, Pam Grier, a njoj uz bok našao se i redovni akter holivudskih B naslova, Robert Forster. Treba li uopće napomenuti da su čak i oni, vođeni Tarantinovom vizijom, svoj dio posla obavili besprijekorno.

"Jackie Brown" možda i jest najlošiji Tarantinov film, kako mnogi tvrde. Ali najlošiji ili najbolji, on je i dalje klasik. Ili će to za dvadeset godina postati.