Elza Radulić-Toman

Izborni ring je u Hrvatskoj krenuo, a boksači su se razmahali. Svakim danom sve više nas zapljuskuju raznim pričama, pokatkad i nesuvislim, uvjeravanjima, osobito praznim obećanjima, vrijeđanjima onih drugih, podmetanjima, svakakvim porukama, pa i urlikanjima i mijaukanjima, što je protekloga vikenda lijepo javno pokazala jedna poznata političarka, toliko samouvjerena da samo ona za sebe vjeruje kako je i dobra pjevačica.

Rastrčali se političari po zemlji u lov na glasove onih koji im godinama, nekima i više od desetljeća i po već omogućavaju lagodan život, privilegiran na svim razinama njihova života. Svake četiri godine iznova se na izbornim listama javljaju ista odavno potrošena imena, tek s ponekim novim, uglavnom su to isti likovi, koji su nam svima dosadili i koji su sve te godine zastupali tek sebe, svoje pozicije i svoje džepove.

Bože moj, nikad im dosta. Oni koji su donosili zakone i pritom najprije mislili na sebe, kao i onda kada su sami predložili i izglasali da imaju privilegirane mirovine, te da se umiroviti mogu kad god im padne napamet. Na njih se ne odnose uobičajeni propisi koji važe za sve ostale smrtnike u ovoj zemlji.

Evo, ovih su dana u Hrvatskome saboru svoj, samo oni kažu, težak i iscrpljujući četvorogodišnji rad završili zastupnici iz zadnjega saziva, njih 151, ali još nisu pokupili svoje "prnje" i konačno otišli doma. Ne, svi oni su se pobrinuli i za još nešto dodatnoga lagodnoga života na račun nas običnih smrtnika.

Evo, ovih su dana u Hrvatskome saboru svoj, samo oni kažu, težak i iscrpljujući četvorogodišnji rad završili zastupnici iz zadnjega saziva, njih 151, ali još nisu pokupili svoje "prnje" i konačno otišli domaNaime, njima mandat zapravo završava s ovom kalendarskom godinom, tek kada novi saziv postane punopravan, a poslije prvoga siječnja, oni će, kako su to lijepo za sebe smislili, plaću od oko 16.000 kuna uredno primati i daljih šest mjeseci, ali i poslije još šest mjeseci polovicu toga iznosa. Naravno, to se odnosi na one koji ne uđu opet po tko zna koji put u Sabor i ako se u međuvremenu ne zapsole.

Nisu ludi raditi, kad im je dobro i bez rada, komentira naš čovjek, bez obzira što će ponovo glasati baš za takve.Osim već spomenutih privilegija, ovi prošli sabornici ostaju i dalje u svojim saborskim uredima i to s punim pravima i pripadajućim osobljem. Ostaju i u stanovima po Zagrebu, onima u vlasništvu Sabora ili podstanarskim, koje im opet plaća Sabor, odnosno mi. I nitko, osim ponekog novinara koji ovih dana prebire "saborsku inventuru", ne pita što su i čime ti ljudi zaslužili takve privilegije, kakvih se ne bi posramili ni parlamentarci u mnogo bogatijim zemljama.

Neki od njih, kažu saborski izvjestitelji, tijekom četiri godine sjedenja u sabornici gotovo nisu izišli za govornicu, nisu izustili ništa što bi išlo u prilog građanima, onima koji su ih tamo poslali. Jedino su dizali ruke, ili ni to ako im je tako odredila stranka. Primali su velike plaće i sve ostalo što je išlo "u rok službe", kako bi to kazao baš jedan od dugogodišnjih "brusilaca" saborskih klupa, a da nisu ništa rekli, ni učinili korisnoga.

Koliko su ti s vrha narcisoidni i bahati i koliko misle da su oni i iznad Boga i da im se svi moramo klanjati vrlo zorno pokazuje i onaj nedavni događaj iz aviona, kada jedan mlađi, ali već istaknuti političar vladajućih nije dobio tražene novine. Urgirao je zbog toga ništa manje nego kod glavnoga direktora hrvatske avio kompanije! Nakon što mu se ovaj ispričao(?) stjuardesa, koja do toga trenutka nije bila dobro pogledala mladoga napuhanca, je dobila što ju je išlo, a mladi narcis je likovao.

Najgore je što on i dalje vjeruje da je bio u pravu, da su političari bogovi, a stjuardesa bi valjda trebala dobiti otkaz, jer ga nije prepoznala!

Novinari se zadnjih dana ne mogu obraniti od konferencija, održavaju ih svakodnevno toliko da je redakcijama već sada na početku utakmice problem zbog nedostatku novinara kojih nije nikad dosta da bi pokrili sve događaje, odnosno skupove onih koji žele nešto priopćiti biračkome tijelu.

Ovih smo dana bili svjedoci i izjava pojedinih zadarskih ravnatelja socijalnih ustanova, koji nisu željeli i otvoreno su to rekli, da im neki ovdašnji političari dođu u posjet. Oni političari koji bi iskoristili njihove štićenike slikajući se s njima kao tobože veliki humanitarci, čime bi, kako misle, kod građana izazvali simpatije, potrebne im samo u ovome predizbornom razdoblju.

Poslije izbora više neće biti važno tko ih voli ili ne voli. Do sljedeće utrke.