Elza Radulić-Toman

Nešto nam je ovih dana crkavala televizija, u zgradi je bilo problema s tv prijamom. Moj susjed koji radi u medijima, mi kaže kako ga uopće nije ni briga što mu je po ekranu najviše "snijega", što baš jasno ne vidi program hrvatskih televizija, "jer što i imamo ovih dana gledati do puno bedastoća od utrkivača za saborske klupe i groznih stranačkih reklama koje ih prate".

A što će tek biti još u predstojećih više od dva tjedna, koliko nas dijeli od izbora, tko će to izdržati, moj susjede. Opet mi je jučer dok smo ispijale kavu jedna kolegica okrila za koga će, točnije za koga neće glasovati. Imala je ona jednu političku opciju, ali je opet zbog reklame odlučila da ovoga puta uopće neće na glasovanje.

Toliko mi se smučilo kada sam čula reklamnu poruku te stranke, čiji čitači je izgovaraju na prevelikom lokalnom naglasku, kao da smo svi tamo s juga i to ne mogu prežvakati, doslovno je kazala ova zadarska novinarka, koja je i službeno pregrmila mnoge izbore i koja dodaje da sa starenjem ima sve više problema s razumijevanjem ljudske gluposti.

Zašto nas toliko podcjenjuju ti stranački vođe, koji od predobrog života više nisu u stanju razlučiti kvalitetno od nekvalitetnoga, zapitala se moja kolegica, koja ovdašnje političare pojačano prati zadnjih dana i vrlo dobro ih pozna. moglo bi se reći i bolje nego oni sami sebe.

Baš novinari, koji u najvećem broju nisu zainteresirani za ishod izbora, koji znaju puno o političarima, možda najviše od svih građana, sada često na dnevnome redu imaju one koji se utrkuju za Sabor, one ozbiljnije, ali i one građanima manje poznate i slabije ozbiljne, kao i one koji oko nas izvode igrokaze.

Neke političke stranke imaju toliko malo članova da nitko osim predsjednika, potpredsjednika i tajnika ne pozna druge članove. Jer ih naprosto nema!Novinari ocjenjuju sva ta silna nadmetanja i nametanja, koja obiluju vrijeđanjima, izmišljanjima, koja su gotovo prešla u pravi rat. Ratuju na skupovima, na konferencijama za medije, na tv ekranima, uvijek su im krivi oni drugi. Kandidati za novi Sabor nas ustvari svuda prate, gdje god da jesmo ne upsijevamo im pobjeći, pa nam se i smješe s mnogih jumbo plakata, sa slika na kojima najčešće uopće ne nalikuju sebi. Svi su odreda mlađi i ljepši nego što jesu. A malo koji od njih građanima nudi konkretne projekte, one od kojih bi se bolje živjelo, pojeftinjenje, naprimjer. Da se sa cijenama izjednačimo s Europom, u kojoj je mnogoštošta jeftinije, a gdje su plaće mnogo puta veće.

Umjesto toga, oni bi privukli glasače nadmetanjem o tome čija će vlast uvesti ili ne porez na dionice. Pa koliko ljudi u Hrvatskoj uopće ima dionice? Eto, to su teme o kojima ovih dana novinari razgovaraju na kavicama. Naravno, više manje svoje ocjene drže za sebe i svoje društvo, a manje ih iznose u medijima, kako se javno ne bi opredjeljivali. Ima, ruku na srce, i opredijeljenih, čak su i članovi nekih političkih stranaka, ali srećom malobrojni su i redakcije nastoje da takvi ne prate izbore.

I Hrvatsko novinarsko društvo je pozvalo svoje članove, kao i hrvatske redakcije da se stranački novinari suzdrže od praćenja predizborne kampanje.

A da je ipak dosta ljudi u Zadru zainteresirano za izbore, uz ostalo pokazuje i podatak da u IX. izbornoj jedinici, gdje je Zadar središte i rasadnik kandidata, postoje čak 24 liste, a na njima 336 kandidata! Ipak treba znati da su tu tek pojedine političke stranke one koje su zaista stranke po svim kriterijima, njih možda pet ili šest i da one imaju i svoje biračko tijelo.

Međutim, većina je onih koje se zovu stranke, ali imaju manje članova nego prstiju na rukama! Neke su imale problema i za sastavljanje liste, pa su im kandidati skupljeni iz mnogih krajeva uz more i iz zaleđa, sve od Senja do Dubrovnika! Neke političke stranke imaju toliko malo članova da nitko osim predsjednika, potpredsjednika i tajnika ne pozna druge članove. Jer ih naprosto nema!

Njima je najvažnije da sazovu konferenciju za novinare, na kojoj se uvijek pojavljuju samo dvojica ili najviše trojica istih ljudi, prvoplasiranih. Teško je povjerovati, ali i neke veće, ili kako bi se moglo reći poznatije zadarske političke stranke, nemaju više od 50-ak članova, neke možda stotinjak. To se lako znade i po rezultatima lokalnih izbora, kada pojedine stranke dobiju vrlo malo glasova. Za njih obično glasuju oni sami i članovi njihovih obitelji.