Elza Radulić-Toman

Ovih smo dana svi ispolitizirani, više nego što smo obično. Svi i svuda govore o izborima, zapravo o pobjednicima i gubitnicima, svi znaju tko je prvi i tko nije, kao i koliko će se plaćati kupovina zastupnika.

Mi smo odavno je to poznato, nacija koja se puno bavi politikom, građani o tim temama govore i doma za ručkom i na pijaci i u vrtu i na maslinama se ovih dana dovikuju susjedi ocjenjujući tko je bolji, Sanader ili Milanović.

Kao da nam život ovisi o politici i političarima. Od politike mi ne živimo, pa iako nam ona većini kroji sudbinu, pa iako političari žive na naš račun i troše naš novac.

Oni su i sada potrošili mnogo naših milijuna, oni su sebi mogli ne pitajući nikoga priušititi bogatu kampanju, producirati se okolo, ništa ne raditi, a itekako dobro živjeti. Znamo naravno da političari uzimaju koliko im je potrebno, ali su ovih dana trošili nemilice, spiskali su više od 100 milijuna kuna, a zašto i na što?

Isti bi broj glasova dobili i da su samo u medijima objavili svoja imena i narodu rekli da su oni kandidati sa saborske klupe. Dovoljno je bilo da su napisali nešto malo o sebi i svojim programima i to bi bilo sasvim dosta za nas birače.

Jer ovakvom galamom, kakva je bila, nerijetko priglupim nastupima, izigravanjem onoga što ustvari nisu, samo su stvorili nesimpatije među nama.

Koliko su samo potrošili oni koji nisu ni prešli tzv. izborni prag, a čije su nas uljepšane slike uveseljavale tjednima. A tek njihova retorika! Govori jedna moja kurioža kolegica da će biti baš zanimljivo vidjeti u gradu one kojima su građani poslali vrlo jasne poruke ne glasujući za njih, poručivši im da nisu simpatični i da ne vjeruju njihovim obećanjima i sposobnostima.

Da ćemo vidjeti, kaže ona, šeću li se i sada Kalelargom onako oholo kao prošloga tjedna. A kad će tek skinuti one puste slike po gradovima i prometnicama?

Svi se pitamo gdje su tim našim natjecateljima stručnjaci koji znaju procijeniti što je pažnje vrijedno, što će zainteresirati birače, što se može ocijeniti zgodnim, a što ne. Svi su ti natjecatelji, vjerujemo, imali neke svoje timove za promidžbu, ali za ono što je većina njih svojim poslodavcima ovoga puta ponudila, toliko je bilo loše, čak naivno, da im ne bi trebalo ni platiti.

Ipak ja se usrdno nadam da je i ovome cirkusu došao kraj, da se neće, nedaj Bože, ovi izbori ponavljati, kako to pripominju neki analitičari.

No, u sjeni tih nacionalnih izbora prošla je gotovo nezapaženo ovogodišnja proslava Dana Zadra i blagdana Svetoga Krševana. Jedino nešto zapaženije i što će se sigurno u gradu pamtiti, svakako je bila objava gradonačelnika o njegovu pohvalnom potezu - da je posjetio generala Antu Gotovinu. Svaka čast.

Ovogodišnja dodjela javnih priznanja, najvećih zadarskih nagrada najzaslužnijim građanima nekako je ostala u sjeni izbora. Malo se o nagradama govorilo, ne onako kako smo to znali proteklih deset, dvadeset ili trideset godina, kada smo secirali svakoga pojedinačno, kada smo mi novinari o tome pisali traktate, svojim primjedbama zapravo pomagali gradskoj vlasti da svake iduće godine bude bolja i da nagrade dodjeljuje samo najboljima.

Takvih tekstova je zadnjih godina vrlo malo, ne zato što nema i krivih nagrada, a i gradska vlast je "popila svu pamet svijeta" i ne trebaju im upute sa strane. Ove godine smo ?čuli tek primjedbe onih koji nisu dobili priznanja, a predloženi su bili i nadali su se. Nikad svi neće biti zadovoljni, a i broj nagrada je ograničen, ne može ih se podijeliti dvadeset, jer bi to bilo njihovo devastiranje.

E sad, jesu li svi najnoviji dobitnici baš ove godine zaslužili ove vrijedne nagrade ili točnije bi bilo pitanje jesmo li za trud nekih od njih dovoljno čuli? To je druga strana medalje. Samozatajnost, naime, nije uvjek dobrodošla. A neki od ovogodišnjih dobitnika rade tiho, kao samo za sebe.

A mora se kazati da svi vole primati priznanja, pogotovo ova najveća u našem gradu. A ako građani o nekome tko puno stvara ili čini razna dobra djela premalo znaju, normalno je da će pitati tko je to i zar je on zaslužio takvu nagradu, s obzirom da nikad za njega nismo čuli.

I dok Zadrani pitaju tko su neki njihovi dobitnici nagrada, svakako to neće pitati za političare, koji galame toliko da se svo njihovo nametanje zapravo pretvara u suprotnost.