Prije petnaestak dana su uvedene godinama priželjkivane i zazivane iksice, pa je vrijeme da vidimo kakve je to sudbonosne promijene taj komad plastike uveo u naše studentske živote.

Prvi i najvidljiviji efekt su redovi. Veliki, dugački, iritantni. Naročito za nekog tko ima pola sata pauze između predavanja. Prvih dana smo mislili da je stvar u tome što se osoblje u menzama navikava na novi sistem te da će se to brzo riješiti. No, kao što vidimo, redovi su još dugački, često iza zavoja u DHM-u. Ne postoji neko blic riješenje koje bi te redove smanjilo jer je jednostavno previše studenata na jednu menzu i dok se ne proširi ova ili izgradi nova, nabavite igrice za mobitele i čekajte. Ako imate frenda što prodaje 24 sata, recite mu da u menzi može dobro zaraditi. Padaju mi na pamet kikiriki i kokice, ali znam da bi to bilo pretjerivanje. Tražili smo iksice da nam hrana bude kao u Zagrebu, pa smo dobili redove kao u Zagrebu. No, kako je rekao Mao Ce "I noga u guzicu je korak naprijed."

Jedan posredan efekt ovih redova je porast prometa u fast foodovima oko faksa, ljudima se jednostavno ne da čekati. Ipak, možda ste zaboravili kako ste čekali u redu za kupiti bonove na Voštarnici, sad se x-ica automatski obnovi prvog u mjesecu. Znam puno ljudi koji su se žalili kako se moraju dizati prije podne kako bi kupili bonove, valjda sad zadovoljni. Bar nešto...

Znam da ste svi primjetili kako se proširio meni u DHM-u. Neki dan čekam u redu za večeru i kuhar stavlja jela u izlog. Ja gledam, kad ono neka velika pohana hrpa nečega. Vrtim glavom u neznanju zajedno sa ostalim starijim studentima, kad neki brucoš govori "pa to vam je zagrebački odrezak!" Iz čistog nepovjerenja prema nečem novom uvjetovanom reakcijom uzimam kobasice na ražnjiću i pire. Strašno, ali istinito. Sad znam kako se moja baka osjećala kad smo joj kupili mobitel. Idem dalje prema kasi, kad ono na pultu neka vodica i komadi voća u šalici. Koji vrag!? Kompot, kaže kuharica.
Ne bi hvala, dajte mi tu natrulu jabuku molim. Valjda ću se naviknuti...

Dok se u DHM-u broj artikala povećao, dotle se u Citadeli proporcionalno smanjio. Mislim, kužim kako je cuga morala ići, ali zašto su ukinuli mlijeko i sladolede?! Zar se netko navukao na Njofru i Macho? I još kad mi u računu za hot dog naplati kečap 1.60. Dođe mi da kupim veliko pakovanje kečapa od dvije litre i prodajem ga na procije za 0.90 ispred Cite. Iz solidarnosti rušim cijenu!

Ono što je mene najviše iznenadilo je izostanak potresa i relativno mirna tranizicija sa pivskog na trezveni režim u Citadeli. Nekoliko dana prije uvođenja iksica pričao sam sa nekoliko dežurnih studenata u Cite i jedan mi se, mašući praznim Q-packom ispred nosa, zaklinjao kako će svijet propasti u plamenu nakon 15. 11. I stvarno, čovjek bi mislio da će nakon svi tih godina lokanja na račun države biti nekakvih nereda ili bar peticija za povrat pive. Kad ono ništa, izgleda da je Studentski klub otvoren u pravo vrijeme. Win some, lose some...

I tako dragi moji, nisam na čisto jesam li zadovoljan ili nisam sa ovim novotarijama. Što vi mislite? Većina ljudi s kojima sam pričao ima podijeljene osjećaje što se ovog tiče. Tko zna, možda ćete slijedeće godine stajati sa brucošima u redu za ručak i govoriti kako je " ...bilo dobro u stare dane. Kad nije bilo redova, kad se nije moralo na predavanja, a brucoši su imali više poštovanja prema starijim studentima." No, kolege, što smo tražili, to smo i dobili.