Elza Radulić-Toman

Ovih dana pred Božić mnogo ljudi razmišlja o tome što darovati svojim najbližima, a oni u bogatijim tvrtkama što poslovim partnerima. Darovi su u današnje vrijeme mnogima podsjetnik da ih volite, da ih cijenite i da ih niste zaboravili. Nekima su darovi razlog za božićno druženje, za zabavljanje, božićni domjenci su počeli, toliko je ljudima stalo do njih, da neki tvrde da im je uzbudljivije čekati domjenak nego sam Božić.

Blagdansko predbožićno vrijeme je u novije doba, u zadnjih desetljeće dva i kod nas postalo vrijeme darivanja, što kako se sjećamo, prije nije bilo u tolikoj mjeri. Nije zapravo bilo toliko javno, jer više se govorilo o novogodišnjem slavlju, nego o božićnome. Božić se slavio u krugu obitelji i prijatelja, a manje vani, manje javno. Sjećamo se čak da se iza kantuna motrilo tko ide na ponoćku i taj uglavom nije dobrodošao, naročito prilikom zapošljavanja ili postavljanja na neke važnije funkcije.

No, to je najbolje maknuti u zaborav, odnosno tek neke odlike toga prohujalog vremena, koje u svemu nije ni bilo tako ružno, kako to neki danas žele prikazati. Pa ni danas nije sve bajno, mnogima neće biti ni darova ni Božića.

Eto, primjerice, neće biti ni božićnica za umirovljenike, jadnih 300 kuna koje su trebali dobiti oni s najmanjim mirovinama, ili 200 oni s malo boljima i 100 oni koji imaju najveće mirovine. Onima koji imaju premalo tih 300 kuna bi itekako dobro došlo da i oni mogu staviti malo bolji jelovnik na blagdanski stol.

One na vlasti nije za to previše briga, uopće ih to ne dira, što se vidi i iz njihovih škrtih i priglupih javnih izjava. A što njima znače ti jadnici, pogotovo sada u postizborno vrijeme.

Glavno da su im i o tome lagali pred izbore, kada su tvrdili da će božićnica sigurno biti, a nisu spominjali nikakve tehničke vlade, koja nema ingerencije za osiguranje novca za umirovljeničke božićnice.

Pa ne budimo naivni, znali su vladajući to još na proljeće, tako davno, već kada su odlučili da će tzv. novim umirovljenicima dati nekakav dodatak na mirovinu, zapravo mrvice na ime onoga što im je ionako pripadalo i što im je opet ukradeno. Jer kada je Vlada pronašla novac za te dodatke, znala je i tada da neće biti novaca još i za božićnicu. U izbornoj godini se novac teže osigurava.

Eto, primjerice, neće biti ni božićnica za umirovljenike, jadnih 300 kuna koje su trebali dobiti oni s najmanjim mirovinama, ili 200 oni s malo boljima i 100 oni koji imaju najveće mirovine. Onima koji imaju premalo tih 300 kuna bi itekako dobro došlo da i oni mogu staviti malo bolji jelovnik na blagdanski stolA tko bi namirio novac za izbore, za nepotrebno razbacivanje, za njihova pusta putovanja, slikavanja, za velika plaćanja pjevačima...U siromašnoj državi kao što je naša, u kojoj je sve dvostruko skuplje, a plaće trostruko manje nego u zemljama kojima težimo, i izbori bi trebali biti prilagođeni postojećoj situaciji.

Ali naši političari vole glumiti ono što nisu, a narod makar i gladan nasjeda. Baš su u tome korijeni onoga što nazivamo da imamo vlast kakvu zaslužujemo.

Ipak, za neke nema zime, nije potrebno biti mudar pa ustvrditi tko će najviše profitirati u ovo blagdansko vrijeme. Trgovci zna se, oni kriče sa svih strana, od njihovih reklama se ne možemo obraniti, puni su ih ekrani, eter, kao i poštanski sandučići, pa i oni na kojima piše da ne ubacuju reklamne materijale, što je inače kažnjivo zakonom.

Ali tko se u nas osvrće na zakone, pogotovo one koji se tiču maloga čovjeka.

I na kraju, moram kazati da mene osobno ovaj blagdanski mjesec ipak najviše podsjeća na bakalar i na puno kolača, no srećom nisam baš sklona debljanju. A znam da će mnogi dočekati smjenu godine s kojim kilogramom viška.